Stav suda je da nema razlike u otkazu ugovora o radu radniku koji radi s punim odnosno nepunim radnim vremenom.


Vrhovni sud Republike Hrvatske je u postupku re­vi­zije presudio u jednom radnom sporu o utvrđivanju os­nova za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu neo­snovanost odluke poslodavca koji je ugovor o radu otkazao profesorici tjelesne i zdrav­st­vene kulture (TZK) koja je ra­dila na neodređeno vrije­me sa 50% radnim vreme­nom.
 
Naime, kako proizlazi iz sudskog spisa nižestupanjski sudovi su utvrdili da je profesorica TZK imala sklopljen ugovor o radu sa osnovnom školom od 1997. godine. Na­kon određenog broja godina nije radila u nastavi već u de­žurstvima sa svim pravima iz radnog odnosa. Od toga vremena u radni odnos je primljen drugi učitelj TZK. Školski odbor te škole donosi odluku da se navedenoj profesorici otkaže ugovor o radu zbog organizacijskih razloga jer je prestala potreba za obavlja­njem njezinih poslova. Isto­vremeno je donio odluku da se oglasi potreba za učiteljem TZK na neodređeno vrijeme sa pola radnog vremena. Na taj oglas javila se i profesorica kojoj je ugovor o radu bio otkazan. Nije primljena jer je odlučeno da se u radni odnos primi drugi. Time je škola pokazala da ima potrebu za jednim učiteljem TZK s pu­nim radnim vremenom.

Zakon o radu, u odred­bama članka 112. Obvezuje poslodavca koji otkazuje radniku ugovor o radu da obrazloži valjani razlog, odnosno opravdani razlog za taj otkaz. U konkretnom slučaju poslodavac-škola u odluci je na­pi­sala da se otkaz daje „jer je prestala potreba za obavlja­njem poslova radnog mjesta i smanjenja obima poslova“. To su sudovi utvrđivali: je li točan taj navedeni razlog za otkaz ugovora o radu. Sudovi su utvrdili da u tuženoj školi nije prestala potreba za oba­v­ljanjem poslova učitelja TZK a te poslove je obavljala tu­žiteljica s 50% radnog vremena. Kada to sudovi utvrde od­luka glasi: otkaz je nezakonit. Tužena škola je dužna tužiteljicu vratiti na posao. 

Bitno je da je stav suda da nema razlike u otkazu ugo­vora o radu radniku koji radi s punim odnosno nepunim ra­dnim vremenom. Sama či­nje­nica da je škola u nat­ječaju tražila i zaposlila uči­telja s pu­nim radnim vreme­nom za sud je bio dokaz da nije pres­tala potreba za ra­dom uči­teljice.