Otpis potraživanja kod poreznih obveznika koji obračunavaju PDV po naplaćenim naknadama

Jednostrani ispravak porezne obveze zbog nemogućnosti naplate potraživanja od kupca od strane poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio uslugu nije dopušten, odnosno isti se može isključivo provesti na način kako je to propisano u čl. 33. st. 7. Zakona o PDV-u

U skladu s odredbama iz članka 30. st. 1. Zakona o PDV-u, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaje kada su dobra isporučena ili usluge obavljene.

Iznimka od ovog temeljnog pravila odnosi se na porezne obveznike koji primijenjuju postupak oporezivanja PDV-om prema naplaćenim naknadama, kod kojih obveza obračuna PDV-a nastaje na dan naplate potraživanja (dan primitka plaćanja).

S obzirom na navedeno, u praksi se često javljaju dvojbe na koji način porezni obveznici koji primjenjuju postupak oporezivanja PDV-om prema naplaćenim naknadama trebaju postupiti prilikom otpisa nenaplaćenih potraživanja od kupaca, ili kako postupiti s nenaplaćenim potraživanjima od kupaca u slučaju izlaska ovih poreznih obveznika iz sustava PDV-a?

U trenutno važećim odredbama Zakona i Pravilnika o PDV-u još uvijek nema jasnih odredbi o postupanju poreznih obveznika po naplaćenim naknadama u slučaju otpisa potraživanja od kupaca, nenaplaćenih potraživanja u slučaju zatvaranja djelatnosti ili prilikom izlaska iz sustava PDV-a. Dosadašnja tumačenja i nedavno objavljeno Mišljenje Porezne uprave (Klasa: 410-19/21-02/64, Ur. Br. 513-07-21-01/21-2 od 23. veljače 2021) ukazuju da se i na porezne obveznike koji PDV plaćaju prema naplaćenim naknadama prilikom otpisa potraživanja od kupaca primjenjuju odredbe iz članka 33. st. 7. Zakona o PDV-u, kao i kod poreznih obveznika kod kojih porezna obveza nastaje isporukom dobara ili obavljanjem usluga.

Odredbama članka 33. st. 7. Zakona o PDV-u propisano je kako slijedi: „Ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja ili ako porezni obveznik kojemu su isporučena dobra ili obavljene usluge koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu pisano izvijesti isporučitelja da nije zatražio povrat PDV-a prema odredbama članka 67. ili članka 68. ovoga Zakona.“

Slijedom navedenog, možemo zaključiti da u skladu s trenutno važećim odredbama iz Zakona i Pravilnika o PDV-u, jednostrani ispravak porezne obveze zbog nemogućnosti naplate potraživanja od kupca od strane poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio uslugu nije dopušten, odnosno isti se može isključivo provesti na način kako je to propisano u čl. 33. st. 7. Zakona o PDV-u.

Prethodno navedene odredbe iz čl. 33. st. 7. Zakona o PDV-u prilikom otpisa potraživanja od kupaca dužni su primjenjivati i porezni obveznici koji PDV obračunavaju prema naplaćenim naknadama, jer su njihovi poslovni partner (kupci) prilikom primitka računa za isporučeno dobro/primljenu uslugu imali pravo odbiti pretporez iz računa kojeg su primili za isporučena dobra/primljene usluge, bez obzira što po istima nisu izmirili svoje obveze. Stoga kod otpisa takvih nenaplaćenih potraživanja, za poreznog obveznika po naplaćenim naknadama dolazi do obveze obračuna i plaćanja PDV-a, a navedena obveza nastaje istekom razdoblja oporezivanja u kojem je izvršen otpis potraživanja.

Iznimka je propisana čl. 160. st. 2. Pravilnika o PDV-u jedino u slučaju da je račun za isporučeno dobro, ili pruženu uslugu izdan poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču. U tom slučaju obveza obračuna PDV-a može se ispraviti u razdoblju oporezivanja, u kojem je prodajna cijena ili dio prodajne cijene vraćen poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču, a porezni obveznik raspolaže s odgovarajućim dokazom o povratu prodajne cijene.