Puno radno vrijeme iznosi četrdeset sati tjedno. U pravilu radnik je u radnom odnosu s punim radnim vremenom. Međutim, radni odnos može biti zasnovan i ugovor o radu sklopljen i s nepunim radnim vremenom.
Radno vrijeme je bitan čimbenik u radnom odnosu i sastavni dio ugovora o radu. Zakon o radu ovako određuje pojam radnog vremena: „Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac“ (članak 60. st.1.).
Ugovor o radu mora sadržavati, pored ostalog „mjesto rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima“ i „trajanje redovitog radnog dana ili tjedna“ (članak 15. Zakona o radu).
Poslodavac mora kod oglašavanja slobodnog radnog mjesta odnosno poslova, imati utvrđene navedene činjenice. Kada se radnik odlučuje na zasnivanje radnog odnosa s određenim poslodavcem mora imati radno mjesto odnosno poslove, mjesto (mjesta) rada i trajanje redovitog radnog dana ili tjedna. Zakon dozvoljava da se „trajanje redovitog radnog ili tjedna“ uredi tek u ugovoru o radu odnosno potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ili „uputi na odgovarajući Zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja“.
Radnik obavlja poslove „prema uputama poslodavca“. Organizacijom rada utvrđuju se radna mjesta, poslovi, način njihovog obavljanja (u skladu s pravilima struke) te potrebna sredstva i tehnologija, ali i trajanje određene radne operacije, a time i potrebnog radnog vremena (posao po vremenu, po normi i sl.). Zakon polazi od „redovitog radnog dana ili tjedna“.
Ako poslodavac pozove radnika da obavlja rad radnik se mora odazvati „neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik“. To, tako provedeno vrijeme smatra se radnim vremenom. Ova odredba je bitna i zbog činjenice da je radnik „raspoloživ“ za rad. To se naziva i pripravnost. „Vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom“.
Puno radno vrijeme iznosi četrdeset sati tjedno. U pravilu radnik je u radnom odnosu s punim radnim vremenom. Međutim, radni odnos može biti zasnovan i ugovor o radu sklopljen i s nepunim radnim vremenom. To je „svako radno vrijeme kraće od punog vremena“ kako kod jednog tako i kod više poslodavaca“, ali uvijek najviše 40 sati tjedno.
