Položaj starijih osoba na tržištu rada
U nezaposlenosti kao najvećem socijalnom problemu u suvremenim državama, pa i u Republici Hrvatskoj, javljaju se dvije krajnosti, dvije izrazito loše situacije. Jedno je problem nezaposlenih mladih ljudi, a drugo su „bivši“ radnici koji su sa 50-55 godina ostali bez posla, čije su mogućnosti za pronalaženje posla jako ograničene.
U državama EU velika je posvećenost problemu mladih nezaposlenih ljudi kroz provođenje programa „Garancija za mlade“ s vidljivim rezultatima.
Svjetski i naši pokazatelji govore o želji starijih ljudi da što duže rade i ostanu u radnom odnosu. To proizlazi iz brojnih činjenica i razloga, kao što su: duži životni vijek, uzajamnost i solidarnost na poslu, formalne i neformalne socijalne grupe, male mirovine, sve veći troškovi života i brojni drugi.
Propisima o mirovinskom osiguranju određeni su uvjeti za odlazak u mirovinu, a za izračun mirovina uzima se cijeli radni vijek. Zbog toga su manje mirovine, a to se pravda „olakšanjem dugoročne financijske održivosti mirovinskog sustava“.
Nepisano je pravilo da radnici na početku radnog vijeka imaju manju plaću, kao i na kraju, prije odlaska u mirovinu, a nešto veću kada su u „srednjim“ godinama rada i života.
Osobe starije od 50 godina ako i kada ostanu bez posla vrlo se teško ponovno zapošljavaju. U 2015. godini oko 30% svih nezaposlenih na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje starije je od 50 godina. Položaj navedenih osoba je jako nepovoljan.
Mlađe osobe kraće se vode na evidenciji nezaposlenih i brže zapošljavaju nego osobe starije od 50 godina.
Hrvatski zavod za zapošljavanje ima program „sufinanciranja zapošljavanja osoba iznad 50 godina“ po kome od 2011. godine prava po tom programu imaju, pored ostalih uvjeta, oni koji su već proveli u evidenciji nezaposlenih najmanje šest mjeseci. Taj uvjet je uklonjen 2013.
Primjenjuju se mjere dodatnih usavršavanja, odnosno dodatnih stjecanja znanja i vještina u zanimanju kod poslodavaca i putem Zavoda za zapošljavanje. Česti su slučajevi da se žene – radnici starije od 50 godina prekvalificiraju u „muška“ zanimanja kao što je proizvodnja, zbog dolaska novih tehnologija, automatizacije i robotizacije.
Poslodavci prigovaraju velikoj administraciji koju moraju dostaviti u vezi zahtjeva „stjecanja dodatnih znanja“. Stariji radnici uz suvremene tehnologije mogu biti kreativniji od drugih. To treba cijeniti na tržištu rada i u tom smislu kreirati nove propise.
Prednost starijih radnika je iskustvo, posvećenost, staloženost i stečeno znanje i iskustvo.
Jedan broj autora neopravdano zagovara slanje u mirovinu starijih radnik dok ispune prvi uvjet za mirovinu. Zanemaruje se: inicijativnost, motivacija, ambicioznost, aktivnost, kreativnost, prilagodljivost. Ima prigovora da ostankom starijih radnika na poslu ugrožava zapošljavanje mlađih radnika. Rad je skup i zbog visokih doprinosa i poreza.
Ne smetaju stariji radnici mlađima i obratno. Kriva je koncepcija o pravilnom školovanju i kretanju na poslu. Poticaji su nužni i to bez Zavoda neće moći. To se odnosi na dodatna znanja informatike, stranih jezika i drugog. Potrebna je sigurnost u proizvodnji i na tržištu da poslodavci mogu radnika što duže zadržati na poslu.
