Sve obračunane kamate iznad visine eskontne stope HNB-a predstavljaju za tuzemno društvo zajmoprimca porezno nepriznate rashode koji uvećavaju poreznu osnovicu u godišnjoj prijavi poreza na dobit.
Ugovor o zajmu sklapa se između zajmodavca i zajmoprimca, a njihov odnos uređen je Zakonom o obveznim odnosima čl. 499. – čl. 508. Za razliku od kredita, gdje u ulozi kreditora može biti isključivo banka, u ulozi zajmodavca u ugovoru o zajmu može biti svaka pravna i fizička osoba. Ugovorom o zajmu propisana je obveza zajmodavca da preda zajmoprimcu određeni (ugovoreni) iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenskih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari i iste vrste i kakvoće. Zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu na primljeni novac ili druge zamjenske stvari duguje i kamate, a u trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu eventualno ugovorene.
Novčani zajmovi mogu se ugovoriti beskamatno ili uz kamatu. Ovisno o poreznim statusima zajmodavca i zajmoprimca i činjenica jesu li zajmodavac i zajmoprimac rezidenti ili nerezidetni, povezane ili nepovezane osobe, proizlaze i različiti porezni tretmani za kamate.
Zakonom o porezu na dobit u čl. 14. st. 1. i st. 2. propisano je da se pri utvrđivanju prihoda/ rashoda od kamata na dane/ primljene zajmove kod povezanih osoba obračunava kamata najmanje/najviše do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. Navedenu kamatnu stopu određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći pri tom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba. U čl. 37. Pravilnika o porezu na dobit propisano je da ako ministar financija prije početka poreznog razdoblja u kojem se primjenjuje kamata iz članka 14. stavka 3. Zakona o porezu na dobit ne odredi i ne objavi visinu kamate, u tom razdoblju primjenjuje se eskontna stopa koju objavljuje Hrvatska narodna banka (HNB). Odlukom HNB-a za 2015. g. propisana je eskontna stopa u visini 7% godišnje.
Iz navedenog proizlazi obveza tuzemnog društva koje u ulozi zajmodavca odobrava novčani zajam inozemnom povezanom društvu - minimalna kamatna stopa koju je dužno obračunati i iskazati kao svoj prihod je 7% godišnje. Ako je ugovorena niža kamatna stopa od eskontne kamatne stope HNB-a, tuzemno društvo u ulozi zajmodavca dužno je za razliku između ugovorene niže kamatne stope i eskontne stope uvećati osnovicu poreza na dobit u svojoj godišnjoj poreznoj prijavi, temeljem niže iskazanih prihoda od kamata na dane pozajmice inozemnom povezanom društvu.
Kada je riječ o primljenim zajmovima od povezanog inozemnog društva, porezno priznati rashodi po osnovi kamatnih stopa mogu biti najviše do visine eskontne kamatne stope HNB-a, tj. trenutno 7% godišnje. Sve obračunane kamate iznad visine eskontne stope HNB-a predstavljaju za tuzemno društvo zajmoprimca porezno nepriznate rashode koji uvećavaju poreznu osnovicu u godišnjoj prijavi poreza na dobit. U slučaju da se na te kamate plaća porez po odbitku, porezna osnovica povećava se za svotu umanjenu za plaćeni porez po odbitku. Porez po odbitku u smislu Zakona o porezu na dobit jest porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u Republici Hrvatskoj. Porezni obveznik poreza po odbitku je isplatitelj, porezna stopa je 15%, a porezna osnovica poreza po odbitku je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu -inozemnom primatelju. U slučaju kada je inozemni primatelj kamate rezident države s kojom RH ima u primjeni Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porezno pravo Hrvatske bit će ograničeno stopom iz Ugovora (0, 5 ili 10%). Uvjet za primjenu snižene stope iz ugovora je potvrđena rezidentnost ino-primatelja naknade.
Od 1.7.2013. g., a u skladu s odredbama čl. 31.b Zakona i čl. 51.a Pravilnika o porezu na dobit, porez po odbitku ne plaća se na isplate kamata između povezanih društava iz različitih država članica EU. Isto se odnosi i na stalne poslovne jedinice u RH društva iz drugih članica EU-a te stalnih poslovnih jedinica u nekoj drugoj državi članici.
