Prilikom preuzimanja vlasti odnosno prije nego što je postao predsjednik najmoćnije državne na svijetu, George W. Bush morao je prezentirati javnosti svoju imovinu. Tako je objavljen njegov portfelj, pa je možda zgodno čitateljima Burze prezentirati o kakvom je portfelju riječ (vidjet ćete da se on ne mora zabrinjavati oko plaćanja svojih računa). S obzirom da se radi o Republikancu, pretpostavlja se da se radi i o konzervativnom ulaganju, što se pokazalo i točnim. Dakle, Bush je veoma oprezan. Više od polovice sredstava uložio je u kratkoročne papire, U.S. blagajničke zapise. U dionice i udjele u investicijskim fondovima uloženo je od 11 do 17% portfelja, a ostatak otpada na nekretnine, privatna partnerstva i gotovinu. Inače, njegova se imovina procjenjuje na 11 do 29 milijuna dolara, ovisno o kretanju tržišnih cijena pojedinih financijskih instrumenata u njegovu portfelju. 1999. godine Bush i njegova supruga Laura, prijavili su bruto dohodak u visini od 1,6 milijuna dolara, uključujući preko šesto tisuća dolara u kapitalnim dobicima i dividendama te nešto manje od osamsto tisuća dolara u kamatama. Većina Bushove imovine dolazi od prodaje njegovog udjela u bejzbolskom timu Texas Rangers, koji je prodao još 1998. godine i što mu je tada donijelo 15 milijuna dolara. Na dionice i udjele u investicijskim fondovima otpada manji dio portfelja, no portfelj dionica sačinjen je od velikog broja kompanija, od kojih su neke tek u začetku. Većina ih je naftnog i energetskog sektora manje poznatih tvrtki, no od poznatih tu su BP Amoco i General Electric. Također, posjeduje blue chip dionice tehnoloških kopanija, no radi se, uglavnom, o poznatim tvrtkama, poput Intela, Microsofta, Compaqa, IBM-a. Od telekomunikacijskih kompanija, drži Lucet i AT&T. Od ostalih svjetski poznatih kompanija, posjeduje dionice Profcter & Gamble-a, Walt Disney-a, Ford Motor-a, Polaroid-a, PepsiCo-a. Glede ove zadnje kompanije, priča se da Republikanci piju Pepsi, a Demokrati Coca-Colu, što se vidi i iz njegovog portfelja. Sva mu je imovina uložena u Americi, osim udjela u globalne investicijske fondove. Što se tiče pak naših političara, mi se možemo samo nadati da ubuduće neće skrivati podatke o svojoj imovini kao "zmija noge". A u nadi je spas!