Kolektivni ugovor je najautoritativniji autonomni izvor radnog prava, profesionalni izvor, kojega država „štiti“ kao dio pravnog sustava
Kolektivni ugovor je sporazum između sindikata kao predstavnika radnika, s jedne strane i poslodavca, ili udruga poslodavaca (pa i više razine), s druge strane. Na strani radnika je sindikat kao predstavnik rada, a na strani poslodavca je uvijek predstavnik kapitala, bez obzira na svojstva i/ili funkciju pregovarača. On je u kolektivnim radnim odnosima poslodavac. Predmet kolektivnog ugovora su uvjeti rada, a to su službeni odnosi i kategorije u radnim odnosima.
Kolektivni ugovor je najautoritativniji autonomni izvor radnog prava, profesionalni izvor, kojega država „štiti“ kao dio pravnog sustava.
Na tim određenjima sklopljen je i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja „N.N“ 143/13 i 96/159. njima se uređuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja za koje se sredstva u iznosu većem od 50% troškova za plaća i druga materijalna prava radnika osiguravaju iz državnog proračuna.
Ovaj kolektivni ugovor ima dva dijela: normativni ugovor (kao propis) i ugovoreni dio (kao ugovor među subjektima – potpisnicima). U ugovorenom dijelu, pored drugih odredbi, upisane su i odredbe o osnivanju zajedničkog povjerenstva za tumačenje ovoga kolektivnog ugovora (članak 18.). U zajedničko povjerenstvo svaka strana imenuje po tri svoja predstavnika i njihove zamjenike. Sjedište povjerenstva je u ministarstvu zdravstva. Povjerenstvo daje tumačenje kolektivnog ugovora i tumačenju obavještava ugovorene strane, prati izvršavanje kolektivnih ugovora, izvještava ugovorene strane o kršenju odredbi ovoga Kolektivnog ugovora. Ako povjerenstvo ne može donijeti odluku (ne može se većinom glasova odlučiti), povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.
Na primjeru ovoga kolektivnog ugovora mogu i drugi subjekti kolektivnog radnog prava u kolektivnom pregovaranju uređivati međusobna prava i obveze, pogotovo u ugovorenom dijelu kolektivnog ugovora.
Tako, npr. ako se stranke ne mogu dogovoriti oko imenovanja „neutralnog stručnjaka“ koji će dati tumačenje spornih odredbi kolektivnog ugovora, treba se obratiti gospodarsko – socijalnom vijeću da imenuje toga „neutralnog stručnjaka“. Postupak je hitan. Neutralni stručnjak ima pravo na naknadu koju zajednički snose ugovorene strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstva je dužno prihvatiti kao svoje tumačenje. Kada se objave i dostave „zainteresiranim stranama“ imaju snagu kolektivnog ugovora. U pravilu, to „tumačenje“ stupa na snagu kada i kolektivni ugovor.
Rok za davanje tumačenja od strane zajedničkog povjerenstva je 30 dana, a „neutralni stručnjak“, u pravilu daje „svoje tumačenje“ u roku od 15 dana.
Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora i neutralni stručnjak mogu dati prijedlog i da se ugovorene strane nastave „dogovarati“ da mijenjaju ili dopunjuju pojedine odredbe kolektivnog ugovora.
Značajna uloga povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora jeste davanje obavijesti ugovorenim stranama da su neke odredbe toga kolektivnog ugovora kršene. Sve se to može (i treba) autonomno urediti u kolektivnom ugovoru što predstavlja slobodu ugovaranja.
