Zbog pogrešne instrukcije tužiteljica je banci prouzročila veliku štetu, pa drugostupanjski sud zaključuje da je banka – tuženik imala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu
U praksi se često dešavaju sporovi povodom odluke poslodavca kojom daje radniku otkaz ugovora o radu zbog krivnje radnika. Odluka poslodavca može biti redovni i/ili izvanredni otkaz. Prema Zakonu o radu („N.N“93/14 i 127/17) jedan od načina prestanka ugovora o radu jeste i otkaz (članak 112.t.7.). I poslodavac i radnik mogu dati otkaz ugovora o radu. Kada je riječ o nemarnom obavljanju radnih dužnosti logično je da otkaz ugovora o radu daje poslodavac. U prvom slučaju „poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju… ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika)…“, a u drugom slučaju poslodavac „ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Otkaz se može dati „samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji“. Poslodavac, u tom slučaju, ima pravo od radnika tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza“ (članak 115.st.2.t.3. i članak 116.).
U jednom individualnom radnom sporu predmet postupka od općinskog (prvostupanjskog suda), županijskog suda po žalbi (drugostupanjskog suda) i Vrhovnog suda (u revizonom postupku) je zahtjev za utvrđivanje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu koji je tuženik – jedna banka dala svojstvu poslodavca radnici – tužiteljici, bankarskoj službenici.
U obrazloženju odluke poslodavca – banke piše da je radnica „nemarno i s glupom nepažnjom obradila ček broj… izdanom od banke u korist tvrtke „X“, tako što je stavila instrukciju da se ček naplati, a potom provjerava, a nije posvetila pažnju iznosu na koji je navedeni ček glasio niti dokumentima na kojima je radila; da nije provjerila je li predmetni ček provjeren (u smislu pranja novca i financijskog terorizma)… jer se radilo o većem iznosu…
Kontrolom je utvrđeno da su potpisi na čeku krivotvoreni. No, općinski – prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica kojoj je dat otkaz nije počinila opisanu povredu radne obveze – slanjem pogrešne instrukcije, jer je dokumentacija bila potpisana od „nadređene osobe“.
Županijski sud, kao drugostupanjski je, na temelju „stanja u spisu“ utvrdio da postoji nalaz „unutarnje revizije“ o postupanju s tzv. Loro čekovima, i da se čekovi s većim iznosima provjeravaju, što je radnica – tužiteljica propustila učiniti.
Zbog pogrešne instrukcije tužiteljica je banci prouzročila veliku štetu, pa drugostupanjski sud zaključuje da je banka – tuženik imala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Takav zaključak prihvatio je i revizijski sud – Vrhovni sud Republike Hrvatske, jer je zaključeno da je radnica dugogodišnji bankarski službenik, „suprotno uobičajenoj praksi i pažnji dobrog bankarskog radnika…“ postupala.
Opravdano je banka – tuženik zaključila da uruči izvanredni otkaz ugovora o radu, pa je „nije dužan držati“ u radnom odnosu jer je krajnje nemarno postupila i da više nema u nju povjerenja, što je važna činjenica na kojoj se temelji odluka banke i presuda suda.
