Naši poduzetnici najčešće nalaze prostora da se ubace između hrvatskih kupaca i kineskih dobavljača
Iako je najčešći smjer poslovanja s ovom državom uvoznog smjera, s obzirom na sveprisutnost i prilagodljivost poduzetnika iz Kine s jedne strane, te na laku ostvarivost poslovnih veza putem interneta s druge, primjećujem da i naši poduzetnici intenziviraju odnose s privrednicima iz te države.
Jedan naš klijent je toliko uspješni statup da mu je Hrvatska postala jako brzo pretijesna, ali to je izuzetak kojim se ovdje neću baviti. Nastojat ću spomenuti neke situacije koje su najčešće prisutne, jer sad već tjedno dobivam pitanja o tome. Vidim da same osnove nisu dovoljno poznate.
Naši poduzetnici najčešće nalaze prostora da se ubace između hrvatskih kupaca i kineskih dobavljača. Iako postoje brojne internet trgovine koje objedinjavaju tisuće prodavatelja kineske robe, s naše strane su očito u većini prisutni potrošači koji zaziru od takve kupnje. Primjećujem samo da su naši kupci spremni platiti višestruko više za istu kinesku robu - ako su u prilici da ju kupe od naših prodavača.
Za one poduzetnike koji se odluče ubaciti u ovakvo poslovanje, to znači velike postotke marži na najčešće malim vrijednostima proizvoda, pa je poslovni model zasnovan na obimu prodaje koji generira dovoljnu vrijednost marže da pokrije troškove i donese zaradu.
Već drugu godinu na snazi su propisi koji dopuštaju paušalno oporezivanje i onima što se bave trgovinom, pa je moj dojam da je najviše takvih na tržištu, barem kada je riječ o robi male vrijednosti. Naravno, ima i onih koji raznim dodatnim sadržajima u očima naših kupaca povećavaju vrijednost samih artikala koje preprodaju, i upravo u tome se i kriju njihove poduzetničke ideje.
Problem sa paušalno oporezovanim poduzetnicima je vrlo često činjenica da su za potrebe utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak dužni voditi vrlo malo poslovnih knjiga, pa povodeći se za tom povoljnošću često zaboravljaju da su kao i svi ostali poduzetnici dužni primjenjivati i razne druge propise. Primjerice, kada je riječ o trgovanju, oni moraju dobro proučiti barem dva zakona: o trgovini i o zaštiti potrošača. Nakon što ih prouče, moraju znati implementirati njihove odredbe u svoje poslovanje.
Na njima samima je da procijene koliko su sposobni to kvalitetno napraviti i hoće li angažirati pravnika da im u tome pomogne. S obzirom da je internet prepun informacija, dojam je da se većina odluči zadržati dah i zaigrati na njihovu točnost. To je i u drugim aspektima sveprisutni odabir na ovim prostorima!
Ono što sam primijetila kao praktični problem je trivijalna stvar kao nepostojanje računa od kineskih partnera. Što učiniti u takvom slučaju? S obzirom da je jedini legitiman način uvoza robe onaj u kojem roba posredstvom špeditera dolazi na carinu, zajedno sa računom, preporuka je da ni ne krećete u uvoz dok sa partnerom niste dogovorili kakav dokument vam treba slati sa robom.
Drugim riječima, ako ste neko vrijeme ‘isprobavali’ poduzetništvo kupovanjem manjih količina robe koju ste kupovali kao privatna osoba i prolazili ste ispod limita carine, ili ste plaćali carinu koja djeluje pri pošti, prije nego zavrtite poslovanje preko legalnog poduzetništva bilo koje vrste (obrt, poduzeće), morate ostvariti direktni kontakt sa dobavljačem i definirati dokumentaciju i njezinu formu, koja mora biti u skladu sa našim propisima.
Na računu moraju postojati podaci o prodavatelju (naziv, sjedište, država), vrsti robe, količini, cijeni i vrijednosti, te potpuni podaci o kupcu, tj. o poduzetniku koji robu uvozi. Naši propisi uvjetuju i postojanje OIB-a hrvatskog poduzetništva na takvom računu.
Datum računa i njegov broj nemojte propustiti ishodovati, ma koliko se to činilo izlišnim vašem kineskom partneru.
Drugi je korak da angažirate špeditera, i pri tome proučite više ponuda i odaberete onu koja će vam biti najisplativija, jer cijene se razlikuju.
Kad roba jednom dođe, bit će ocarinjena i bit će obračunat PDV kojeg morate platiti. Najčešće su ugovori sa špediterima takvi da njima sve plaćate avansno, prije nego možete uopće preuzeti robu.
Periodično ili nasumičnim odabirom, dio robe će biti izuzet za uzorkovanje inspekcije, što će vam biti dodatno naplaćeno, a ako roba ne udovoljava kvalitetom, uvoz neće biti niti dopušten.
Carina ulazi u nabavnu vrijednost robe, a PDV samo onim poduzetnicima koji nisu u sustavu PDV-a. Onima koji jesu u sustavu, PDV je pretporez i njime će umanjiti svoju obavezu PDV-a. Naravno, ovi potonji ne mogu biti paušalno oporezovani, pa je za očekivati da će imati svojeg knjigovođu koji će ih pratiti u cijelom procesu. Svi trgovci moraju imati primke/kalkulacije za svoju robu, uključivo i paušalno oporezovani.
Oni koji su u Kini pronašli značajne poslovne partnere od kojih kupuju vrlo vrijedne i po narudžbi izrađene strojeve, primjere kakve također imamo u našem servisu, su sasvim drugi nivo poslovanja. Od njih, primjerice, dobivamo kineske dokumente sa službenih putovanja, pa naš ured živne kada ih treba znati protumačiti.
U svakom slučaju, poduzetničke ideje su svježe i ne poznaju granice! Zakoračite i vi tim putem!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
