Poslovno uvjetovani otkaz je jedan od oblika redovitog otkaza ugovora o radu. Uređuje ga Zakon o radu “N.N”93/14. U odredbama članka 115.
Poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu pored drugih zakonom propisanih razloga “ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)”.
Kao što se vidi Zakon o radu dosta široko postavlja razlog: “gospodarski”, “tehnološki” i “organizacijski”. Pri tome obvezuje poslodavca da vodi računa (“mora voditi računa”) o trajanju radnog odnosa, starosti i obavezama u zadržavanja koje terete radnika. To su kriteriji (osnove) koje poslodavac mora “razraditi” određujući mjerila svakog od navedenih kriterija, pa i drugih koje mora objektivizirati. Međutim, to ne važi za poslodavca koji zapošljava manje od 20 (dvadeset) radnika. Misli se na navedene kriterije, jer je Zakon pogodovao malim poslodavcima, ali je i za njih ostala zabrana da ako su poslovno uvjetovanim otkazom otkazali radniku “ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika”. Može se desiti da u roku od šest mjeseci nastane potreba obavljanja istih poslova a time i zapošljavanje radnika, pa Zakon člankom 115.st.6. propisuje, u tom slučaju “poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga”. To važi i za “velike” i za “male” poslodavce.
Navedene kriterije primjenjuju sudovi u sudskoj praksi, pa u obrazloženjima presuda utvrđujući svaki od tih kriterija navode da je poslodavac dužan dati ocjenu zašto je dao prednost (prioritet) jednom radniku odnosno jednoj radnici i kojim se mjerilima rukovodio. Rukovođenje zakonom propisanim kriterijima znači da se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje trajanje radnog staža odnosno radnika (radnice) ili još preciznije trajanje radnog odnosa; o starosti radnika (radnice) što postaje sve vidljivije o nemogućnosti starijih radnika da se ponovo zaposle pa opterećuju ionako pretjerani broj nezaposlenih bez obzira na njihove stručne, radne i druge sposobnosti (kapacitete).
Poseban kriterij odnosi se na “obveze uzdržavanja koji terete radnika”. Taj kriterij treba razrađivati u detaljnim mjerilima. To je socijalni kriterij kojega se mora imati ne samo imati u vidu već analitičkim mjerilima definirati. To nalaže sadržaj određenja socijalne države. Treba potražiti rješenja u brojnim propisima i još složenijoj i bogatoj praksi poslodavaca i drugih subjekata u socijalnopravnim odnosima. To se odnosi na: bračno stanje, samohranost, boležljivost, broj djece, uzdržavani članovi obitelji, starost i brojni drugi.
Sugerirati je da “veći” poslodavci, na temelju zakonom utvrđenih kriterija, autonomno urede navedena pitanja i odnose. Pored toga moraju se poštovati odredbe Zakona o obliku, obrazloženju i dostave otkaza, otkaznom roku, otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora i druga.
