U praksi regres znači jednokratnu novčanu (pomoć) isplatu radniku od poslodavca prije korištenja godišnjeg odmora
Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje godišnjeg odmora. Za vrijeme trajanja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće (mjesečne) u prethodna tri mjeseca.
Odredbama Zakona o radu „N.N“93/14 nije propisana obveza poslodavca na isplatu prigodne nagrade kao pomoći pri korištenju godišnjeg odmora, kako se u praksi (a i u nekim propisima) zove: regres. Radnik to pravo može imati samo pod uvjetom da je pravo na regres utvrđeno autonomno. Do sada je praksa to „utvrđivala“ kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu ili je to bio predmet individualnog ugovora o radu.
U navedenim slučajevima, kada je to propisano ili ugovoreno poslodavac je dužan radniku, prigodom korištenja propisanog godišnjeg odmora isplatiti i regres. Ako to nije propisano ili ugovoreno poslodavac ne mora radniku isplatiti regres.
Stav je sudske prakse da i radnici koji rade kad poslodavca koji isplaćuje regres, a rade u nepunom radnom vremenu (manje od punog radnog vremena od 40 sati tjedno) imaju pravo na regres u punom iznosu. Autonomnim općim aktima kod poslodavca mogu biti utvrđeni posebni uvjeti za ostvarivanje prava na regres. U tom slučaju poslodavac je dužan da te posebne uvjete poštuje. Ako je navedenim autonomnim općim aktima propisano različito ostvarivanje prava na regres (iznos ili uvjet) ima se, u skladu s člankom 9.st.4. Zakona o radu primijeniti povoljnije pravo za radnika (načelo In favorem laboratores).
U praksi regres znači jednokratnu novčanu (pomoć) isplatu radniku od poslodavca prije korištenja godišnjeg odmora.
Visina naknade izračunava se kako je propisano ili ugovoreno (najmanje tromjesečni prosjek prije godišnjeg odmora) uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.
Primici po osnovi nesamostalnog rada smatraju se primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa.
Plaćom se smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos.
Poslodavci isplaćuju regres u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak „N.N“ 115/16. Bitan je iznos radi plaćanja poreza na dohodak.
Ako poslodavac vrši isplatu regresa samo do propisanog iznosa, može radniku isplatiti regres i u gotovu novcu u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak i Pravilnikom o porezu na dohodak.
Kako sada stoje stvari, zakonska je mogućnost poslodavca isplatiti radnicima prigodnu nagradu, kao neoporezivi primitak do 2.500,00 kuna godišnje. Obično se to isplaćuje kao božićnica i/ili regres. Ako isplaćuje više od 2.500,00 kuna godišnje (a može) onda će on tada platiti na taj „višak“ porez na dohodak. U tom slučaju taj „viši“ iznos smatrao se plaćom, te se oporezuje kao plaća.
Osim u gotovu novcu regres za godišnji odmor može se dati i u naravi, te može biti utvrđen ili u neto ili u bruto iznosu. Takav primitak u naravi se smatra neto iznosom koji se mora uvećati za doprinose za obvezna osiguranja, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak ako je naveden.
Posebno pitanje je isplata regresa u uvjetima blokade (izuzeće od ovrhe). Plaća nije i ne obuhvaća regres za godišnji odmor, pa kada je u pitanju ovrha na plaći onda regres nije predmet ovrhe.
