Predstavnika radnika imenuje i opoziva radničko vijeće, a ako kod toga poslodavca nije izabrano radničko vijeće, onda predstavnika biraju radnici na slobodnim izborima i to između radnika zaposlenih kod poslodavca.
RH obvezuje Konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR-a, ILo) broj 135. o zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje im se osigurava (NN – NN 5/00). Temeljem Ustava RH, ako je konvencija, nakon ratifikacije, na snazi i ako se primjenjuje, onda je po pravnoj snazi iznad zakona. Po toj konvenciji predstavnik radnika u organu poslodavca mora biti radnik zaposlen kod toga poslodavca. To je logično. To je predstavnik, a ne pomoćnik radnika ili eventualno netko kao „prokurist“ radnika.
Predstavnika radnika imenuje i opoziva radničko vijeće, a ako kod toga poslodavca nije izabrano radničko vijeće, onda predstavnika biraju radnici na slobodnim izborima i to između radnika zaposlenih kod poslodavca. Izbori su tajni. Postupak je isti postupku za izbor radničkog vijeća.
Ono što je posebno bitno jeste činjenica da tako izabran predstavnik radnika ima isti položaj („isti pravni položaj“) kao i drugi imenovani članovi toga organa.
Uostalom, tako piše i u st.4. čl.164. Zakona o radu. To se odnosi na primanja ali i druga prava, obveze i odgovornosti. Nema „prvog“ i „drugog“ reda ili „užeg“ i „šireg“ sastava nadležnog organa kod poslodavca. Predstavnik radnika u navedenim slučajevima ima isti i jednak pravni položaj s drugim članovima tijela čiji je član.
Prema čl.151. st.1. t.5. Zakona o radu „poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o …otkazu predstavniku radnika „organu poslodavca“. Poslodavac može koristiti pravo da tu odluku „nadomjesti“ odluka arbitraže.
