Predstavnik radnika, kao član organa nadzora, kod poslodavca ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi
Odredbama čl. 163. Zakona o radu, propisana je obveza imenovanja predstavnika radnika u trgovačkom društvu ili zadruzi u kojima se, sukladno posebnom propisu, utemeljuje organ koji nadzire vođenje poslova (nadzorni odbor, upravni odbor, odnosno drugo odgovarajuće tijelo). Predstavnik radnika mora biti radnom odnosu. Pored trgovačkih društava i zadruga, ista obveza se odnosi i na javne ustanove. U tim subjektima jedan član mora biti predstavnik radnika. Izuzetaka nema. Predstavnika radnika u organu poslodavca imenuje i opoziva radničko vijeće. Kod poslodavca može, ali i ne mora biti izabrano radničko vijeće. Prema Zakonu o radu (čl. 136.), ako poslodavac ne zapošljava najmanje dvadeset radnika, nema ni izbora radničkog vijeća (jednog ili više članova). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u organ nadzora, između radnika zaposlenih kod poslodavca, biraju i opozivaju radnici na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, onako kako se po Zakonu o radu bira jedan član radničkog vijeća.
Predstavnik radnika, kao član organa nadzora, kod poslodavca ima isti pravni položaj kao i drugi imenovani članovi, u skladu s aktom o osnivanju ili u skladu s posebnim zakonom ili drugim propisom.
Ovdje treba istaknuti da sindikat ne može zamijeniti radničko vijeće u pravu na imenovanje predstavnika radnika u organe navedenih subjekata(čl. 152. i 163.).
Autonomnim općim aktima ne mogu se drukčije urediti ova pitanja i odnosi, već se moraju u svemu primjenjivati odredbe Zakona o radu i odredbe posebnih zakona koji se odnose na predstavnike radnika u organima poslodavca.
