Prijenos dobara koji obavlja porezni obveznik, a koja čine dio njegove poslovne imovine, u drugu državu članicu EU na temelju aranžmana za premještanje dobara ne smatra se isporukom dobara uz naknadu

 

Izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u, a koje su na snazi od 1. siječnja 2020. godine, provedeno je usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2018/1910 od 4. prosinca 2018. u pogledu usklađivanja i pojednostavljenja pravila koja se primjenjuju na području PDV-a i to za prekogranične transakcije, aranžmane za premještanje dobara, isporuke u nizu i dokaza o prijevozu za potrebe oslobođenja transakcija unutar EU.

S ciljem pojednostavljenja postupka prijenosa dobara koji obavlja porezni obveznik u drugu državu članicu EU, a na temelju aranžmana za premještanje dobara, propisane su posebne odredbe i uveden je novi članak 7.a. u Zakon o PDV-u.

Prijenos dobara koji obavlja porezni obveznik, a koja čine dio njegove poslovne imovine, u drugu državu članicu EU na temelju aranžmana za premještanje dobara ne smatra se isporukom dobara uz naknadu.

U smislu Zakona o PDV-u, aranžman za premještanje dobara postoji ako su (kumulativno) ispunjeni sljedeći uvjeti: