Prijenos dobara koji obavlja porezni obveznik, a koja čine dio njegove poslovne imovine, u drugu državu članicu EU na temelju aranžmana za premještanje dobara ne smatra se isporukom dobara uz naknadu

 

Izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u, a koje su na snazi od 1. siječnja 2020. godine, provedeno je usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2018/1910 od 4. prosinca 2018. u pogledu usklađivanja i pojednostavljenja pravila koja se primjenjuju na području PDV-a i to za prekogranične transakcije, aranžmane za premještanje dobara, isporuke u nizu i dokaza o prijevozu za potrebe oslobođenja transakcija unutar EU.

S ciljem pojednostavljenja postupka prijenosa dobara koji obavlja porezni obveznik u drugu državu članicu EU, a na temelju aranžmana za premještanje dobara, propisane su posebne odredbe i uveden je novi članak 7.a. u Zakon o PDV-u.

Prijenos dobara koji obavlja porezni obveznik, a koja čine dio njegove poslovne imovine, u drugu državu članicu EU na temelju aranžmana za premještanje dobara ne smatra se isporukom dobara uz naknadu.

U smislu Zakona o PDV-u, aranžman za premještanje dobara postoji ako su (kumulativno) ispunjeni sljedeći uvjeti:

  • Porezni obveznik ili treća osoba za njegov račun otprema ili prevozi dobra u drugu državu članicu s namjerom da ta dobra u toj državi članici naknadno i nakon dolaska isporuči drugom poreznom obvezniku koji ima pravo preuzeti vlasništvo nad tim dobrima u skladu s postojećim dogovorom između oba porezna obveznika,
  • Porezni obveznik koji otprema ili prevozi dobra nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište niti stalnu poslovnu jedinicu u državi članici u koju se dobra otpremaju ili prevoze,
  • Porezni obveznik kojem je namijenjena isporuka dobara registriran je za potrebe PDV-a u državi članici u koju se dobra otpremaju ili prevoze te su njegov identitet i PDV identifikacijski broj koji mu je ta država članica dodijelila poznati poreznom obvezniku koji otprema ili prevozi dobra u trenutku kada otprema ili prijevoz započinju i
  • Porezni obveznik koji otprema ili prevozi dobra upisuje prijenos dobara u posebnu evidenciju te u Zbirnoj prijavi navodi PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji stječe dobra i koji mu je dodijelila država članica u koju se dobra otpremaju ili prevoze.

Ako su iznad zadovoljeni svi uvjeti, isporuka je za hrvatskog poreznog obveznika oslobođena PDV-a te je nužno da dođe do prijenosa dobara kupcu iz EU u roku od 12 mjeseci nakon dolaska dobara u državu članicu EU. U tom slučaju isporuka koja je izvršena kupcu poreznom obvezniku u državi članici EU za tog poreznog obveznika znači stjecanje dobara te je dužan iskazati obvezu  za PDV i ima pravo na odbitak pretporeza.

Ako u roku od 12 mjeseci nakon dolaska dobara u državu članicu EU u koju su dobra otpremljena  ili prevezena nisu isporučena poreznom obvezniku kojem su namijenjena, smatra se da je isporuka obavljena na dan koji slijedi nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci.