Obveza poslodavca na koga se prenosi poduzeće je dapreuzima u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu
Zakon o radu („N.N“ 93/14 i 127/17) propisuje pretpostavke i obilježja prenošenja ugovora o radu s jednog na novog poslodavca. Do toga dolazi statusnom promjenom ili pravnim poslom kojim se na novog poslodavca prenosi poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.
Pri statusnoj promjeni važno je da se za radnika koji je u radnom odnosu kod poslodavca, odnosno ima zaključen ugovor o radu, „prelazi“ kod drugog poslodavca, ali „prenosi“ kod „novog poslodavca“ sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do statusne promjene.
Posebnim sporazumom između dva poslodavca utvrđuje se između ostalog i vrijeme trajanja toga stanja. Imajući u vidu da je u pitanju status i uvjeti bitni za radnika, taj sporazum se zaključuje uz savjetovanje s radničkim vijećem odnosno sa sindikatom.
Obveza poslodavca na koga se prenosi poduzeće, njegov dio ili djelatnost je da, s danom prenošenja ugovora o radu, preuzima u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu.
Poslodavac koji prenosi dio „statusa“ dužan je novom poslodavcu dati pisane obavijesti o pravima radnika čiji se ugovori o radu prenose. Ta obavijest daje se i radničkom vijeću i svim radnicima na koje se odnosi statusna promjena. To su podaci o danu prenošenja ugovora, razlozima prenošenja ugovora, utjecaju prenošenja ugovora na pravni, gospodarski ili socijalni položaj radnika, ali i o mjerama koje se predviđaju u vezi s radnicima čiji se ugovori prenose. To, posebno znači da se trebaju znati eventualne štetne posljedice za te radnike. Istina, do umanjenog prava radnika može doći zbog stečaja ili sanacijskog postupka.
Što se tiče radničkog vijeća ono će „nastaviti raditi“ do isteka mandata u organizacijskom obliku koji nije izgubio pravnu osobnost. Kolektivni ugovor koji je važio do statusne promjene primjenjuje se i dalje, ali najduže godinu dana. Za sve obveze prema radnicima nastalim prije statusne promjene, odgovaraju solidarno oba poslodavca (i onaj koji je sklopio ugovor o radu i onaj na koga se ugovor prenosi), što je za radnike sigurniji i u eventualnim sporovima.
Na sve navedeno Republiku Hrvatsku obvezuje Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na zaštitu prava radnika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijela poduzeća ili pogona na drugog poslodavca, koja je posljedica ugovorenog prijenosa, pripajanja ili spajanja poduzeća, Direktiva se primjenjuje na javna i privatna poduzeća koja obavljaju gospodarsku djelatnost.
Prenositelj znači svaka fizička i pravna osoba, koja radi prijenosa prestaje biti poslodavac u poduzeću, pogonu ili dijelu poduzeća ili pogona. Preuzimatelj znači svaka fizička ili pravna osoba, koja radi prijenosa postaje poslodavac u poduzeću, pogonu ili dijelu poduzeća ili pogona.
Nažalost, zbog statusnih promjena naknadno (kraće ili duže) nastaju promjene i u statusu radnika pa preuzimatelju daju temelj za otpuštanje s radnog mjesta. To se „podvodi“ pod gospodarske, tehničke i organizacijske razloge. Te promjene u „radnoj snazi“ Zakon o radu regulira kao poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. To su složena pitanja i odnosi.
