Možda  je pretjerano da se prestanak tako «dosljedno» uredi i da ljudske sudbine tako nastaju i prestaju… No, to je «sudbina» rada i radnog odnosa.



Puno je «načina prestanka ugovora o radu» a malo nastanka. Svi imaju o tome svoj sud u kapitalnom odnosu i to se čini «normalno». Sindikati i radnici kažu da se to desilo bezbolno, skoro nekontrolirano, a poslodavac daje «rigidno». «Pomirenja» nema! Neće ga ni biti jer se radi o različitim interesima.
Zakon o radu: «N.N.»149/09 i 61/11 u čl. 104 propisuje: »ugovor o radu prestaje“:

 1) smrću radnika,
2) istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,
3) kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,
4) sporazumom radnika i poslodavca,
5) dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,
6) otkazom,
7) odlukom nadležnog suda.
Što je previše, previše je! Pa to je radni odnos, srce društvenih odnosa. Mora nastati, pa mora i prestati! Možda  je pretjerano da se prestanak tako «dosljedno» uredi i da ljudske sudbine tako nastaju i prestaju… No, to je «sudbina» rada i radnog odnosa.

U određenim slučajevima moguće je da radnik i poslodavac sklope ugovor (imaju «dogovor») da će radnik nastaviti raditi u radnom odnosu iako je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, bez obzira što ne po tom osnovu može prestati ugovor o radu. Najbolji je sporazum radnika i poslodavca «Pacta sund servanda» radnik mora voditi računa i o posljedicama, teže, npr. nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, ako mu je radni odnos prestao «sporazumom».

Nažalost, u životu su i takve činjenice da radnik koji radi bude proglašen opće nesposoban za rad, pa će mu radni odnos prestati «dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad».

Najčešći, a  pravno najproblematičniji način prestanka ugovora o radu je otkaz ugovora, jer otkaz ugovora o radu mogu dati i poslodavac i radnik. Iza toga slijede odredbe Zakona o radu o:  redovitom ugovoru o radu, kojega može dati poslodavac, pod propisanim uvjetima (poslovno uvjetovani otkaz, osobno uvjetovani otkaz, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika ) pa i izvanredni otkaz ugovora o radu i dr. sa brojnim detaljima: otkazni rok, sudski raskid ugovora o radu, posebni postupak, otpremnina, programi zbrinjavanja i dr.