Nelogično je da se u jednoj godini zaključi oko 70% ugovora o radu na određeno vrijeme a samo 30% na neodređeno vrijeme. Radnici koji pristaju na takve ugovore prisiljeni su na to, ne silom poslodavca, već objektivnih okolnosti


Zakonom o radu propisuje uvjete koji dozvoljavaju da se radni odnos i ugovor o radu zaključe na određeno vrijeme. Kod toga je radni odnos određenog trajanja i za njegov prestanak  je objektivno određen rok: izvršenje određenog posla ili nastupanje određenog događaja.

Ugovor o radu prestaje istekom roka na koji je zaključen, odnosno nastupanjem događaja zbog kojeg je takav ugovor bio zaključen. Npr. na posao se vraća radnica ili radnik kojega je drugi radnik zamjenjivao na određeno vrijeme.

U praksi se dešava da se zamjenjivani radnik ponekad ne vrati na posao, jer otkaže ugovor o radu ili ne može nastaviti posao zbog drugih razloga. Jedan broj autora i sudova u tom slučaju kaže da i radniku koji ga je zamjenjivao prestaje ugovor, jer je prestao  radniku kojega je zamjenjivao. Prema Zakonu o radu, ukoliko radnik nastavi raditi kod poslodavca, smatra se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Poslodavac treba obavijestiti radnika da prestaje raditi zbog isteka ugovora određenog trajanja, jer se taj ugovor ne otkazuje. Nezadovoljni radnik može, a ne mora, u roku od 15 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu, ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca, zakonska je pretpostavka  da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Radni odnos je ugovorni odnos, pa ni poslodavac, a niti radnik, ne mogu siliti drugu stranu na zaključivanje ugovora o radu. No, prilikom zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme, u dosta slučajeva  de facto se javlja mana volje. Podaci pokazuju da poslodavci s radnicima sve češće zaključuju ugovor o radu na određeno vrijeme, navodeći da poslovi traju određeno vrijeme(povećana proizvodnja, usluga, urod, sezonski rad i sl).  To ne treba osporavati, ali je nelogično da se u jednoj godini zaključi oko 70% ugovora o radu na određeno vrijeme a samo 30% na neodređeno vrijeme. Radnici koji pristaju na takve ugovore prisiljeni su na to, ne silom poslodavca, već objektivnih okolnosti i nelojalne utakmice svih vrsta i razina, od nekoliko stotina tisuća nezaposlenih do svakodnevnih otkaza ugovora.

Naprimjer, poslodavac s radnikom zaključuju ugovor o radu na određeno vrijeme radi zamjene privremeno odsutnoga radnika, a kada se ovaj vrati na posao, radniku koji ga je zamjenjivao prestaje radni odnos bez otkaza. To je najčešći razlog radi kojeg radnik nema pravo na otpremninu. Jer nema otkaza ugovora o radu. Nema ni otkaznog roka niti drugih prava koja bi radnik imao da je imao ugovor neodređenog trajanja.

Novčanom kaznom od 31.000 kn do 60.000 kn kaznit će se poslodavac ako u slučaju koji nije predviđen zakonom ili kolektivnim ugovorom, sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme.