Obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi od 1. prosinca 2018., moraju biti u mogućnosti zaprimiti i ne smiju odbiti eRačun, ako mu dobavljač pošalje takav račun. Za dobavljače obveznika javne nabave ne postoji obveza da takvom primatelju izda eRačun, odnosno dobavljači obveznika javne nabave i dalje mogu do 1. srpnja 2019. izdavati svoje račune u papirnatom obliku

 

Elektronički ili eRačun predstavlja izdani račun kupcu za prodano dobro ili pruženu uslugu, a koji je prenijet i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom formatu koji omogućuje njegovu automatsku obradu.

Dana 4. listopada 2018. godine, u Hrvatskom saboru zaključena je rasprava o konačnom prijedlogu Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, a kojim je propisana obveza zaprimanja eRačuna za obveznike Javne nabave od 1. prosinca 2018. godine, a od 1. srpnja 2019. godine propisana je i obveza izdavanja eRačuna u javnoj nabavi.

Navedeno znači da obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi od 1. prosinca 2018., moraju biti u mogućnosti zaprimiti i ne smiju odbiti eRačun, ako mu dobavljač pošalje takav račun. Za dobavljače obveznika javne nabave ne postoji obveza da takvom primatelju izda eRačun, odnosno dobavljači obveznika javne nabave i dalje mogu do 1. srpnja 2019. izdavati svoje račune u papirnatom obliku. Od 1. srpnja 2019. godine oni to više neće moći raditi i svoje račune obveznicima primjene Zakona o javnoj nabavi morat će slati isključivo u obliku eRačuna.

 

S poreznog aspekta, odredbama čl. 80. st. 1. trenutno važećeg Zakona o PDV-u i čl. 161. trenutno važećeg Pravilnika o PDV-u propisano je da se računom smatra i račun izdan i poslan u elektroničkom obliku, pod uvjetom da postoji suglasnost primatelja za prihvat takvog računa. Suglasnost za prihvaćanje računa u elektroničkom obliku primatelj daje u pisanom obliku ili dogovorom o obradi ili plaćanju primljenog računa. Prema odredbama članka 161. stavka 3. Pravilnika o PDV-u porezni obveznik mora osigurati vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa od trenutka izdavanja do kraja razdoblja za pohranu računa neovisno o tome je li račun izdan na papiru ili u elektroničkom obliku. Navedeno je obvezan osigurati porezni obveznik koji obavlja isporuku, kao i porezni obveznik koji prima isporuku.

Odredbama članka 161. st. 4. Pravilnika o PDV-u propisano je da porezni obveznik može odabrati na koji će način ispuniti obvezu iz članka 161. st. 3. Pravilnika o PDV-u.  Prema članku 161. st. 7. Pravilnika o PDV-u, računi koji su izrađeni pomoću nekog računovodstvenog softvera ili softvera za obradu riječi, a poslani su i zaprimljeni na papiru ne smatraju se računima u elektroničkom obliku, međutim, ako su računi izrađeni na papiru pa onda skenirani, poslani i zaprimljeni elektroničkom poštom mogu se smatrati računima u elektroničkom obliku, ako je osigurana vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa.

Prema iskustvima drugih država članica Europske unije, procijenjena ušteda od uvođenja eRačuna kreće se od 7 do 20 EUR po izdanom računu, pri čemu 80% uštede ostvaruje kupac, a 20% prodavatelj.

Osim značajne uštede, uvođenje obveze izdavanja i zaprimanja eRačuna omogućava  i veću transparentnost, kontrolu i lakše provođenje poreznih i sličnih nadzora.