Svaki od navedenih subjekata ima pravo, obveze i odgovornosti ne samo po Zakonu o zaštiti na radu nego i po normama drugih brojnih heteronomnih i autonomnih propisa u oblasti zaštite na radu.


Zakon o zaštiti na radu uređuje pitanja i odnose me­đu brojnim subjektima (iz­ravnim i neizravnim) u zaš­titi na radu. 

Dakako, najvažniji su po­s­lodavac i radnik. Njihova pra­va, obveze i odgovornosti vezani su i na druge kao što su: ovlaštenik poslodav­ca, ovlaštena osoba, povje­re­nik radnika za zaštitu na ra­du, specijalist medicine, stru­č­njak zaštite na radu i dr. 

Svaki od navedenih subjekata ima pravo, obveze i odgovornosti ne samo po Zakonu o zaštiti na radu nego i po normama drugih brojnih heteronomnih i au­tonomnih propisa u oblasti zaštite na radu.

U pitanju su subjekti koji se javljaju i u individualnim i kolektivnim radnim odnosima zaštite na radu.

Ovim Zakonom i drugim propisima uređuje se izbor (ili imenovanje, odnosno određivanje ili ugovaranje pojedinih subjekata, njiho­vih prava, obveza i odgovor­nosti. Neka od pitanja bitnih za rad pojedinih subjekata ure­đena su podzakonskim (provedbenim) propisima koje donose ovlašteni mi­nistri.

Zaštita na radu upućuje na preventivno djelovanje (pored drugog) navedenih subjekata kao i što je mo­gu­će bolju suradnju s poslodav­cem i s radnicima, ali i me­đusobno, kao i sa drugim su­bjektima u zaštite na radu.