Agresivno ponašanje pasa prilikom veterinarskog pregleda u većini slučajeva uvjetovano je strahom ili je posljedica refleksnog odgovora na neugodne zahvate pri pregledu. Agresivnost pasa često potpuni pregled čini nemogućim, nemamo realnu ocjenu tjelesne temperature kao ni pulsa. Agresivnost također može, umanjiti djelotvornost nekih lijekova te na koncu ugrožava sigurnost vlasnika psa i veterinara. Dakle, agresivno ponašanje kod veterinara možemo "opravdati" kao izražavanje neugode koju pas osjeća. Kod malenog postotka pasa agresivno ponašanje uvjetovano je uzgojem i školovanjem. Skoro uvijek agresivnost je posljedica neugodnih iskustava koja pas doživljava prilikom posjeta veterinaru - boli, neprijatni mirisi. No, moramo paziti da svojim ponašanjem ne produbimo kod psa osjećaj nesigurnosti i straha posebno upotrebom sile te bolnim zahvatima. Ponekad veći dio odgovornosti leži na vlasniku psa koji svojim nervoznim, nekad čak i histeričnim ponašanjem doslovce izbezumi psa i dodatno poveća njegovu nesigurnost. Agresivnost je obrambeni mehanizam organizma i jedini način na koji se pas može braniti od "neprijatelja" koje u ovakvom slučaju predstavljaju veterinar te sve što mu on pokušava učiniti. Da se pas neugodno osjeća kod veterinara očito je već u autu na putu ka ordinaciji, pas je nemiran, cvili, ne želi ući u čekaonicu, uopće se ne obazire na mačke ili kuje koje se tjeraju, na stolu za pregled su uglavnom potpuno ukočeni, ubrzano dišu, rep je podvijen, i naravno tresu se kao šibe. Druga skupina pasa pokušava na svaki način sići sa stola, cvili, bacaka se i pokušava ugristi bilo što oko sebe pa čak i vlasnika. Takvi napadi usmjereni u danom trenutku na sve i svakoga u okolici karakteristika su neodgojenih i psihički labilnih pasa. No na moguću agresivnost moramo računati i kod najmirnijeg psa posebno ukoliko vršimo bolan pregled ili terapeutski zahvat. Ponekad se javlja nekontrolirano uriniranje i defekacija, te porast tjelesne temperature. Agresivnost veterinarima otežava ili čak onemogućuje pregled, smanjuje vjerodostojnost podataka koje dobijemo mjerenjem tjelesne temperature, frekvencije disanja i rada srca, te umanjuje efekt nekih lijekova posebno sedativa. Kako prevenirati ovakvo ponašanje? Dobro je da se vlasnici mladih pasa upute nekoliko puta u posjet veterinarskoj ambulanti čisto "informativno" da se pas navikne na neprijatne mirise, te ga po mogućnosti na odlasku nagradimo keksom. No ukoliko je kod mladih pasa već narušen dobar odnos sa veterinarom, vrlo je teško uspostaviti normalan odnos - odnos uzajamnog povjerenja. Treba izbjegavati nagle kretnje, povišen ton te bilo kakvu silu. Jasno je da kod nekih pasa to nije moguće pa za svaki slučaj nježno stavimo brnjicu zbog zaštite prije svega vlasnika koji ne očekuje napad od strane vlastitog psa. I nemojte se ljutiti ako veterinar Vašem "najboljem psu na svijetu koji nikad ne bi nikoga" stavi brnjicu. Posjet veterinaru za svakog je psa nesvakidašnja "opasna" situacija, a veterinar mora zaštititi i Vas i sebe.