Izaslani radnici su oni koji su upućeni na privremeni rad u inozemstvo. Hrvatsko zakonodavstvo o radu i ono o zdravstvenoj zaštiti razlikuju to prema državama u koje privremeno odlaze na rad radnici iz hrvatske, imajući u vidu radi li se o:

1) državama članicama EU (Europske unije);

2) EU i državama EEP (Europskog ekonomskog prostora: Lihtenštajn, Norveška, Island);

3) državama s kojima Republika Hrvatska ima poseban bilateralni (dvostrani) ugovor o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju;

4) “trećim državama” (nisu članice EU niti EEP, a niti Hrvatska s njima nema bilateralni ugovor).

Zbog toga se govori o četiri pravna režima zdravstvene zaštite radnika iz Republike Hrvatske koji se privremeno upućuju na rad u inozemstvo.

Kada je u pitanju upućivanje naših radnika na privremeni rad u države članice EU, izravno se primjenjuju uredbe Europskog vijeća i parlamenta o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i o postupku provedbe (2004. i 2009.). Treba znati da se uredbe primjenjuju na svaki privremeni boravak u državama EU: privremeni rad; liječenje; školovanje; službeni put ili drugi razlog. Bitno je da se radi o privremenom boravku.

Za radnike čiji poslodavac ima sjedište na području republike Hrvatske, a koje on upućuje na privremeni rad u države EU/EEP, “nadležna” služba je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Za vrijeme boravka u državi članici EU osiguranik iz Republike Hrvatske koristi zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima kao i osiguranici države boravka na teret HZZO, ali ne kod privatnika, već kod ugovorenog pružatelja zdravstvene zaštite koja je medicinski nužna, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivanu dužinu boravka. Za to se koristi Europska kartica zdravstvenog osiguranja (EKSO, EHIC).

Prava su minimalna i pod uvjetom da se radi o nužnoj medicinskoj pomoći (npr. kronični bolesnici i sl.).

Za vrijeme rada u državama EU radnik – osiguranik može steći i prebivalište, pa u tom slučaju ima pravo od HZZO zatražiti posebnu tiskanicu (dokument).

Sugerira se radnicima koje poslodavac privremeno upućuje na rad u inozemstvo da zahtijevaju od poslodavca da prije upućivanja, uredi status osiguranja i izda mu potrebnu dokumentaciju na temelju koje će koristiti zdravstvenu zaštitu na teret HZZO, ako bude potrebno.