Kod poslodavaca u EU često se dešava da radnici koji rade putem agencije za zapošljavanje, nađu posao baš kod toga poslodavca kod koga su radili putem agencije
Fleksibilnost rada (tržišta rada) predstavlja jedan od načina kako ostati konkurentan u gospodarstvu i ostvariti svoj gospodarski cilj. Zapošljavanje posredovanjem agencije za privremeno zapošljavanje jedan je od instituta koji je, uz fleksibilizaciju tržišta rada trebao doprinijeti smanjenju broja nezaposlenih osoba i boljem usklađivanju profesionalnog, obiteljskog i osobnog života. Kod poslodavaca u EU često se dešava da radnici koji rade putem agencije za zapošljavanje, nađu posao i zasnivaju radni odnos baš kod toga poslodavca kod koga su radili putem agencije.
Riječ je o atipičnim oblicima rada koji je u EU posebno uređen direktivama i često se koristi. Država Republika Hrvatska usklađuje svoje radno zakonodavstvo s tim direktivama. Radi se o institutu privremenog zapošljavanja što predstavlja način smanjenja nezaposlenosti posebno mladih i dugo nezaposlenih osoba. Na ovaj način radnicima se omogućava ulazak na tržište rada, te im se daje prilika da se svojim radom dokažu pred poslodavcem kojem su privremeno ustupljeni.
Prednosti ovog i ovakvog zapošljavanja su što se poslodavcu omogućava brže zapošljavanje kvalitetnih radnika koji odgovaraju njegovoj djelatnosti i organizaciji rada. To je posebno izraženo kada se radi o sezonskim radnicima ili kada poslodavcu treba radnika za realizaciju privremenih projekata, ili iznenadnog povećanja posla, zamjene privremeno odsutnih radnika (bolovanje, pa radni dopust, duži plaćeni ili neplaćeni dopust radnika) ili drugi razlozi, prvenstveno financijske naravi. Za radnika je to „odskočna daska“ prilikom ulaska na tržište rada, stjecanje iskustva, te prvi korak za dobivanje zaposlenja po ugovoru o radu.
Agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac koji sklapa s drugim poslodavcem ugovor o ustupanju radnika. Tim ugovorom Agencija za privremeno zapošljavanje ustupa radnika drugom poslodavcu (koji se javlja kao korisnik radnika) za privremeno obavljanje poslova. Treći subjekt ovih odnosa je radnik kojega agencija zapošljava ali ne da obavlja poslove kod agencije već kod drugog poslodavca (korisnika). To je ustupljeni radnik. Da bi to agencija legalno mogla obavljati mora biti registrirano. Agencija ne smije naplatiti radniku naknadu za njegovo ustupanje korisniku-poslodavcu.
Ugovor o ustupanju radnika drugom poslodavcu mora biti u pisanom obliku, a Zakon o radu („N.N“ 93/14) u članku 45. propisuje da taj ugovor mora sadržavati ove podatke: broj ustupljenih radnika koji su potrebni korisniku; razdoblje na koje se ustupaju radnici; mjestu radu; poslovi koje će ustupljeni radnici obavljati; način i vrijeme kada će korisnik agencije ispostaviti obračun za isplatu plaće i osoba koju korisnik ovlasti za zastupanje radnika.
Radnici se mogu ustupiti i za rad u inozemstvu što zahtjeva i posebne podatke u ugovoru o ustupanju.
U praksi se ugovor o radu za privremeno obavljanje poslova između radnika i Agencije zaključuje na određeno vrijeme, Zakon o radu propisuje da taj ugovor može biti i na određeno i na neodređeno vrijeme. Korisnik ne smije koristiti rad istog ustupljenog radnika za obavljanje istih poslova za neprekidno razdoblje duže od tri godine osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili zbog nekih drugih objektivnih razloga dopuštenih kolektivnim ugovorom.
Obveza osposobljavanja za rad na siguran način je na Agenciji, a kada se radnik ustupi onda se „poslodavcem“ smatra korisnik u svim mjerama i sredstvima zaštite na radu.
