U situaciji kada je likvidnost poslovnog subjekta ugrožena, jedan od modela finan­ciranja predstavlja mogućnost korištenja prodaje i povratnog najma (Sale and Leaseback).

Najčešći oblik navedene transakcije ogleda se u prodaji dugotrajne materijalne imovine lea­sing društvu, čime se u kratkom roku osigurava novčani primitak za društvo i poboljšanje likvidnosti te u nas­tojanju da poduzetnik ne ostane bez navedene imovine, uzimanje te iste imovine od leasing društva nazad (povratni najam) u obli­ku financijskog ili operativnog najma.

Objekt povratnog najma naj­češće je nekretnina ili opre­ma značajne vrijednosti. Pojednostavljeno rečeno, suština transakcije prodaje i povratnog naj­ma je u prodaji neke imovine i povratu te iste imovine kroz otplatu na rate. Dakle u prvoj transakcij trgovačko društvo (prodavatelj) prodaje npr. nekretninu leasing društvu (ku­pac nekretnine), a u drugoj transakciji leasing društvo u ulozi najmodavca nekretnine temeljem ugovora o leasingu iznajmljuje (opcija operativnog povratnog najma) tu istu ne­­kre­tninu trgovačkom društvu od kojeg ju je kupilo, odnosno u opciji povratnog financijskog najma prodaje nekretninu pre­ma otplatnom planu trgovačkom društvu od kojeg je prvotno nekretninu kupilo.

Kada je riječ o povratnom operativnom najmu, na leasing društvu u ulozi najmodavca ostaju rizici i koristi povezani s vlasništvom predmetne imovine koja je dana u najam, odnosno isti se ne prenose na najmoprimca (trgovačko društvo). Leasing društvo zadržava pravo vlasništva nad danim sredstvom, a najmoprimac stje­če pravo korištenja istog te će u svojim knjigama iskazati svotu najamnine kao rashode razdoblja tijekom cijelog razdoblja korištenja sredstva.

Kod povratnog financijskog najma, u većini slučajeva, na najmoprimca (trgovačko društvo) prelaze svi rizici i koristi koje najmodavac ugovorom o povratnom financijskom naj­mu prenosi. U svojim poslovnim knjigama najmoprimac će imovinu koju je uzeo u na­jam iskazati kao dugotrajnu imo­vinu, dok će u pasivi iskazati dugoročne obveze prema leasing društvu.

Slijedom navedenog, za ispravno računovodstveno postupanje važno je iz suštine transakcije povratnog najma (dakle, ne samo iz formalno ugovorenog načina povratnog najma) utvrditi je li riječ o operativnom ili financijskom povratnom najmu. Prilikom navedenih transakcija, trgovačko društvo dužno je primjenjivati računovodstvene poli­tike koje trebaju biti usklađene s Međunarodnim (za velike poduzetnike, u smislu klasifikacije prema Zakonu o računovodstvu) ili Hrvatskim stan­ ­dardima financijskog izvještavanja (za mikro, male i srednje poduzetnike) te odredbe Međunarodnog računovodstvenog standarda 17 (MRS 17).

Ako je riječ o operativnom povratnom najmu, pod pretpostavkom da je prodajna vrijednost imovine utemeljena na fer vrijednosti, najmoprimac će do­bit ili gubitak od prodaje imovine odmah priznati u računu dobiti i gubitka, tj. na teret tekućeg razdoblja.

Kod povratnog financijskog najma, najmoprimac treba višak prihoda od prodaje iznad knjigovodstvene svote iskazati kao odgođeni prihod, odnosno u slučaju da je prodajna vrijednost imovine manja od fer vrijednosti sredstva, razliku također treba odgoditi, kao i ukoliko se radi o prodajnoj vrijednosti koja je iznad fer vrijednosti, gdje se svota koja premašuje fer vrijednost treba računovodstveno razgraničiti i amortizirati tijekom razdoblja u kojem se planira korištenje sredstva.