Ugovori sklopljeni na rok dulji od pet godina mogu se jednostrano raskinuti tek nakon proteka roka od pet godina trajanja, uz poštivanje otkaznog roka od šest mjeseci.


„S osigurateljem X imam sklopljen ugovor o osigu­ranju kućanstva. Ugovor je sklop­ljen s trajanjem od 09.02. 2011. do 09.02.2021., dakle na deset godina. S ob­zirom da mi se bliži dos­pijeće premije, osiguratelj mi šalje dopis uz oba­vijest da su na snagu stupili novi uvjeti za osiguranje ku­ćanstva i da ću od sada prema vlastitom izboru moći oda­brati da li će moja polica kućanstva br. ... koja dospijeva 09.02.2014. nositi naziv X. Ne ostavlja mi se mo­gućnost ostajanja kod dosa­dašnjih uvjeta osiguranja, što bih ja htio, već mi se najavljuje da „prilikom godišnje ob­nove police ku­ćanstva naš zastupnik osiguranja kontak­tirat će Vas i upoznati s novim moguć­nostima kreiranja Vaše po­lice kućanstva prema Va­šem in­teresu i novim uvjetima…“  Je­sam li slobodan ras­kinuti do­sa­dašnji ugovor i s nekim dru­gim osigurateljem sklopiti novi ugovor?”
 
Nažalost, pismo osigura­te­lja X koje nam je poslao naš čitatelj Z.E. osigurateljno-prav­no je potpuno nepisme­no, što se od profesionalaca ne bi očekivalo. Prvo, ne uzi­ma u obzir do­sa­dašnji ugovor; drugo, 09.02. 2014. ne ističe osiguranje i ne „obnavlja se polica“, već dospijeva premija (godišnja) osiguranja; treće – nema poziva na temelju kojega propisa se vrši promjena sadržaja dosadašnjeg ugovora o osiguranju; četvrto – ako se radi o ponudi za iz­mjenu do­sadašnjeg ugovora, kod čega se mijenjaju i bitne obveze stranaka (opseg po­krića i premija osiguranja), ne kaže se što je s mo­gućnošću raskida dosadaš­njeg ugovora, itd. 

Staro je pravilo da se ugo­vori moraju poštivati. Prema tome i postojeći ugovor o osi­guranju mora se poštivati. Ako osiguratelj želi promije­niti bitne odrednice ugovora, radi se o prijedlogu za obnovu ili novaciju ugo­vora iz čl. 145. St. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji kaže: „Obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da pos­tojeću obvezu za­mijene no­vom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu os­novu” te  „Obnova se ne pred­mnijeva, pa ako strane nisu izrazile namjeru da ugase pos­tojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obve­za ne prestaje, već postoji i dalje pored nove” (čl. 146..). Tek ako se stranke suglase oko obnove ugovora – “ugovorom o ob­novi prijašnja obveza pres­taje, a nova nastaje“ (čl. 147. st.1.). 

Iz ovih odredbi Zakona vidljivo je da naš čitatelj Z.E. ne mora pristati na promjenu uvjeta iz dosadašnjeg ugovora i zamijenu istih novim uvjetima u novom ugovoru. Ako osiguratelj ne želi zadržati na snazi dosadašnji ugovor, mo­že predložiti sporazumni ras­kid dosadašnjeg ugovora. No, bez pristanka ugovaratelja osiguranja taj ugovor se ne može jednostrano raskinuti, jer se ugovori sklopljeni na rok dulji od pet godina mogu jednostrano raskinuti tek na­kon proteka roka od pet godina trajanja, uz poštivanje ot­kaznog roka od šest mjeseci (čl. 946.st.3. Zakona o ob­vez­nim odnosima).