Radni odnos može se realizirati na različitim mjestima rada što je značajno za sadržaj prava, obveza i odgovornosti među subjektima toga pravnoga odnosa, a posebno kada je u pitanju radnikova zaštita na radu.

Radnik može obavljati posao kod kuće ili nekom drugom prostoru koji nije prostor poslodavca. Pojam “kod kuće” širi je od pojma “kod svoje kuće” jer je u pitanju obavljanje radnih operacija koje se realiziraju u svakom prostoru koji čini prostor radnika u radnom odnosu. Pojam “prostor koji nije prostor poslodavca” je još širi.

Između poslodavca i radnika u slučaju rada na izdvojenom mjestu mora biti napisan i potpisan. Ono što je bitno za taj ugovor su njegovi posebni (specifični) elementi koji ga karakteriziraju i označuju. To su: radno vrijeme, jer je bitno da se radniku može odrediti radno vrijeme koje je maksimalno određeno za sve radnike tako ga zaštiti bez obzira na druge uvjete rada; drugi element toga ugovora je u strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan održavati, instalirati i nabaviti. Treći element odnosi se na činjenicu da radnik koji sadržaj radnog odnosa realizira kod kuće koristi i svoja sredstva pa se u ugovoru o radu moraju navesti sva sredstva koja upotrebljava (alate i drugu opremu) a i precizirati naknadu troškova u vezi uporabe navedenoga. Međutim, javljaju se i drugi troškovi (struje, vode, zakupa i sli) koje treba ugovoriti i radniku nadoknaditi. Konačno, ugovara se način osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika.

Zakon o radu propisuje nekoliko zabrana poslodavcu kada je u pitanju rad na izdvojenom mjestu rada. To su:

1. Plaća se ne može utvrditi u iznosu manjem od plaće radnika koji radi u prostorijama poslodavca na istim ili sličnim poslovima (čl.17.str.3.Zakona o radu NN 93/14);

2. Poslodavac ne smije sklopiti ugovor o radu s radnikom na izdvojenom mjestu rada za obavljanje poslova “na kojima se uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja radnog mjesta pa se radno vrijeme utvrđuje u skraćenom vremenu (čl.17.st.4 u vezi s člankom 64.st.1.Zakona o radu);

3. Poslodavac ne smije uvjetovati količine i kvalitetu rezultata posla (odrediti rokove i dr.) ako bi tako onemogućavao radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor (čl.17.st.7. Zakona o radu);

4. Poslodavac je dužan osigurati a radnik je dužan pridržavati se propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, odnosno sigurne uvjete rada, sve u skladu s posebnim propisima heteronomne i autonomne naravi.

Zaključiti je da je moguć rad radnika izvan prostora poslodavca (kod kuće, na izdvojenom mjestu rada) i da ga treba koristiti. Pri tome se mora voditi računa da se tako ne mogu (ne smiju) organizirati i realizirati poslovi koji su opasni i štetni za zdravlje radnika jer se u tom slučaju ne može vršiti adekvatna kontrola, ali je isto tako važno da se na takav način garantiraju prava na radu.