Poslodavac može biti fizička ili pravna osoba (građanin, obrtnik, odvjetnik, trgovačko društvo, ustanova itd.). Važno je da je uredno registriran, da ima djelatnost koja se može realizirati i da ispunjava uvjete za to
Radni odnosi su posebni, specifični pravni odnosi. Oni su složeni u reguliranju, u realiziranju i u zaštiti. Regulirani su brojnim propisima. Zbog njihovog značenja za život i rad čovjeka, uređeni su brojnim međunarodnim (univerzalnim), regionalnim (npr. propisima EU) i nacionalnim propisima. Kako se radi o odnosima u kojima je sadržaj dio ljudskih prava i sloboda, oni su uređeni autonomno, sve do ugovora o radu. To je važno, jer se ljudske slobode i prava moraju urediti, ali i slobodno realizirati. Zato u tim odnosima ima kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, sporazuma i ugovora o radu.
Radno pravo je živa, pozitivno-pravna disciplina. Radni odnos je faktičan, živ pravni odnos. Ima svoje subjekte, svoj predmet (sadržaj), svoje trajanje i svoj prostor. Osnova toga je aktualan čovjekov rad. Rad za drugoga. Rad za plaću. Rad po uputama poslodavca jer se radi na njegovim sredstvima rada. To je rad po zanatu („lege artis“), po pravilima struke. Ima opasnog i manje opasnog rada, ali je svaki takav rad trošenje radnikove snage (fizičke i umne). Rad nije roba. Rad su znanja, sposobnosti i vještine, odnosno prenošenje svega toga u proizvod i usluge, sve prema poslu odnosno djelatnosti koju poslodavac obavlja, a radnik realizira.
Poslodavac i radnik su nužno povezani, jedan bez drugog ne mogu. Zbog toga Zakon o radu određuje da se takav odnos uredi i ugovorom o radu.
Ugovor o radu mogu sklopiti (zaključiti) samo slobodne, poslovno sposobne osobe. To su posloprimac i poslodavac.
Poslodavac može biti fizička ili pravna osoba (građanin, obrtnik, odvjetnik, trgovačko društvo, ustanova itd.). Važno je da je uredno registriran, da ima djelatnost koja se može realizirati i da ispunjava uvjete za to.
Posloprimac je radnik. On se često zove još i djelatnik, zaposlenik, državni službenik, namještenik i sl. Zove se i prema zvanjima i kvalifikacijama: vozač, bravar, zidar, vodoinstalater, medicinska sestra, liječnik, pravnik, profesor, kuhar, konobar itd. I on mora ispunjavati opće i posebne uvjete za uspostavljanje radnog odnosa. Opći uvjeti su dob (najmanje 15 godina života) i opća zdravstvena sposobnost, a posebni uvjeti su školska sprema, dob, znanja, vještine, ispiti, znanje jezika, specijalnosti, državljanstvo i dr.
Posebnih uvjeta u teoriji i praksi ima nekoliko desetina. Što ih je više, to je više uvjeta koje je potrebno ispuniti za zasnivanje radnog odnosa.
Da bi došlo do radnog odnosa, mora se uspostaviti veza između poslodavca i potencijalnog posloprimca i zaključiti ugovor o radu, čiji oblik i sadržaj propisuje Zakon o radu.
