Razvrstavanje

• U Hrvatskoj je osobito neizvjestan položaj vjerovnika, što je paradoksalna situacija! Vjerovnik vrlo teško naplaćuje svoja potraživanja, a dužnik ima veliki „manevarski prostor“ da oteže ili uopće ne plati svoj dug! Kažu da su pravo i pravda dvije različite kategorije: prva spada u zakonske propise a druga u područje etike. Eto, mi smo zaglibili na području -  poslovnog (ne)morala!

Danas je više nego „normalno“ i redovno stanje-ne platiti rad, dug ili drugu novčanu obvezu, čak i onda kad se ima novca. Bolje rečeno: novca ima, ali ne za te „namjene“!

Ovakva je praksa umrežena u cijelo društvo, na svim razinama, uključujući i državnu upravu. Mnogi poduzetnici gomilaju telefonske račune moleći da im se plate potraživanja, da bi samo čuli standardan odgovor: „Slušaj, kume, što si navalio? Nemaš nikakvog razumijevanja za mene! U kojoj zemlji ti živiš? Platit ću ti kad dobijem novac!“

U Hrvatskoj je osobito neizvjestan položaj vjerovnika, što je paradoksalna situacija! Vjerovnik vrlo teško naplaćuje svoja potraživanja, a dužnik ima veliki „manevarski prostor“ da oteže ili uopće ne plati svoj dug! Kažu da su pravo i pravda dvije različite kategorije: prva spada u zakonske propise a druga u područje etike. Eto, mi smo zaglibili na području -  poslovnog (ne)morala! Zato kažu da smo mi upitni kao „uređena pravna država“.

Kako se osjeća poslovni čovjek koji ne može naplatiti ono što mu pripada? Ako je u velikoj mjeri ovisan o tom nenaplaćenom iznosu, uglavnom se osjeća kažnjeno, obeshrabreno, prestrašeno. Ako mu traženi iznos nije jako bitan ili hitan, nastoji se što manje uzrujavati i vjerovati da će se stvar nekako već riješiti.

Kako se osjeća čovjek koji ne plaća ono što je dužan? Kako koji, i kako kada: ovisi o njegovom – moralu. Netko ne mari uopće, netko je malo „uzdrman“, a netko pak smatra da je zbog toga - jako uspješan!

Zato je prvi korak  u uvjetima krize svojevrsno „razvrstavanje“ poslovnih partnera na dobre i loše: tj. s razumnima i poštenima nastavlja se suradnja a ostalih se rješavamo jer crpe naše vrijeme, novac i energiju. Nekorektni poslovni partneri rade jednu vrstu „poslovne sabotaže“: otežavaju razvijanje daljnje kvalitetne suradnje od koje bi svi imali koristi. Isto tako, nastoji se  suziti „manevarski prostor“ u odnosu na državu kao „partnera“, prema kojoj se obveze moraju uredno izvršiti pod prijetnjom sankcija, a istovremeno se do krajnje neizvjesnosti čeka na neko plaćanje ili povrat s njene strane.

Ovakva opća klima prenosi se, naravno, i na razinu svake firme i svakog pojedinačnog zaposlenika.