Redovni otkaz ugovora o radu s ponudom izmjene ugovora

Tuženik – poslodavac otkazao je radniku – tužitelju ugovor o radu odlukom od određenog dana, a istovremeno mu je ponudio (novog) ugovora o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto

         U jednom individualnom radnom sporu tužitelj – radnik tužio je poslodavca koji je donio odluku o redovnom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Radnik – tužitelj je u tužbenom zahtjevu tražio od suda da utvrdi da je ta odluka poslodavca nedopuštena i da vrati radnika na radno mjesto sukladno ugovoru o radu ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da mu prizna sva prava iz radnog odnosa.

         Sud prvoga stupnja utvrdio je ove činjenice:

• Tužitelj – radnik i tuženik poslodavac imali su zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja radne jedinice „X“ s mjestom rada „Y“;
• Tuženik – poslodavac otkazao je radniku – tužitelju ugovor o radu odlukom od određenog dana, a istovremeno mu je ponudio (novog) ugovora o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto;
• Da je tužitelj – radnik prihvatio „ponuđene“ poslove novog radnog mjesta, ali je pridržao pravo osporavanja pred sudom odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora;
• Na odluku poslodavca radnik je izjavio zahtjev poslodavca za zaštitu prava, a na taj zahtjev poslodavca nije donosio odluku;
• Kod tuženog poslodavca u vrijeme trajanja opisanog postupka djelovalo je radničko vijeće i da je dalo suglasnost na spornu odluku.

           U tom sporu trebalo je utvrditi je li odluka tuženog poslodavca o redovnom otkazu ugovora o radu zakonita (dopuštena) i da li je tuženi poslodavac proveo zakonom propisani postupak savjetovanja s radničkim vijećem, a pogotovo što je prije toga mijenjao akt (pravilnik – odnosno odluku) o sistematizaciji. Konačno sud je odlučivao i o tome ima li radnik – tužitelj pravni interes za tužbu nakon što je potpisao „novi“ ugovor o radu.

          Utvrđeno je:

• Da je ugovor o radu zaključen i otkazan određenog datuma, radi organizacijskih razloga; da je tužitelj potpisao novi ugovor; da se radnik u roku žalio; da je o tome tuženi poslodavac obavijestio radničko vijeće; da je tuženi poslodavac proveo reorganizaciju; da je tuženi poslodavac pri donošenju odluke vodio računa o godinama života tužitelja – radnika, o uzdržavanoj djeci; da je reorganizacijom zadržano radno mjesto tužitelja i da je na njega raspoređen drugi radnik i da radnik – tužitelj ima pravni interes za vođenje ovoga radnog spora.

          Sud prvoga stupnja je donio presudu u korist radnika i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

          Sud drugoga stupnja posebno je obrazložio zašto je ukinuo dio prvostupanjske presude kada je riječ o odluci o reorganizaciji radnih mjesta. Tražiti da se ukine pravilnik o radu tužbom sudu nema pravo radnik u individualnom sporu već radničko vijeće ili sindikat, u skladu sa Zakonom o radu. Reorganizacija je imala za posljedicu višak radnika. Nije ostalo isto radno mjesto tužitelja već su poslovi „spajani“ reorganizacijom. Poslodavac je imao pravni osnov za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

         Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženog poslodavca i odbio radnikov tužbeni zahtjev. Konstatira drugostupanjski sud da je radnikov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa mu nije dosudio ni troškove spora, ali je priznao troškove poslodavcu.

         Zakon o radu „N.N“ 93/14 i 127/17 uređuje prestanak ugovora o radu u odredbama članka -130., a redovit otkaz ugovora o radu u članku 115., postupak prije otkazivanja u članku 119., otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u članku 123.