Bilo bi više no dobro razjasniti jednu nedoumicu koja se često provlači kroz svijest ljudi koji pate od neke bolesti ili oboljenja sustava za pokretanje, pogotovo kroničnog tipa. Dakle. postoje dvije terapije, dvije vrste liječenja, ili ako hoćete, dva dijela procesa oporavka od bolesti ili ozjede. Prvi je svakako simptomatsko liječenje, odnosno uklanjanje bolova (iako postoje i drugi simptomi poput vrtoglavica, neravnoteže, trnjenja i sličnog, bol je kod većine najvažniji simptom). Drugi je povratak funkcije dijela tijela ili cijelog tijela, te smanjivanje mogućnosti ponovne poja-ve simptoma. Ovdje i nastaje cijeli pro-blem, koji se kasnije razvija kao nerazu-mijevanje procesa oporavka, ali i kao po-navljanje bolesti, oboljenja ili ozljede zbog nezavršenog procesa oporavka. Detaljnije to izgleda ovako: Simptomatsko liječenje Cijela je fizioterapija usmjerena upravo k tom cilju. I elektroterapija i magnet i ultrazvuk i masaža (sa svim svojim sastavnicama) i manipulativni zahvati (kiropraktika, osteopatija, Cryax i sl.), sve je to samo liječenje simptoma te uklanjanje bolova. U ovoj tvrdnji neki se moji kolege neće složiti sa mnom. Reći će da se ponekad i sa ovim tehnikama ukloni i uzrok, te će u tom svom stavu biti u pravu. No to su rijetke situacije i više su iznimka nego pravilo. U svojem temelju sa svim tim pobrojanim arsenalom, mi u stvari uklanjamo bolove i ostalu simptomatologiju. (To činimo i uz pomoć lijekova, ako je taj pristup brži i djelotvorniji.) Ako smo u tom zadatku bili uspješni, tada pacijent ne osjeća simptome, ili su oni prisutni u vrlo blagom obliku. U nedostatku bolova ili drugih smetnji, moguće je pomisliti da je cijeli proces liječenja završio i da se bez daljnjeg treba vratiti nepromijenjenom načinu života. Pa, iako je ta ideja zgodna i vrlo privlačna, ona gotovo u pravilu dovodi do ponavljanja simptoma i povratka ozlje-de ili oboljenja. To je stoga jer su uklonjeni samo simptomi, a nije saniran uzrok. Otprilike je to ista situacija kao kad pogasite požar u šumi. Vatre nema, ali je zgarište ostalo. Šansa da se prvom slijedećom prilikom požar opet razbukta, uistinu je velika. Zato je funkcionalno liječenje, dakle oni postupci koje radimo nakon izostanka simptoma, važnije od simptomatskog lije-čenja. A u čemu se ono sastoji? Možda je najbolje da cijeli proces objasnim na pri-mjeru. Evo upravo je u procesu oporavka jedna moja poznanica koja je godinama patila od bolova u vratu i ramenima praćenim glavoboljama i vrtoglavicama. Cijelim arsenalom metoda fizikalne terapije (od masa-že i akupresure, pa sve do kiropraktike i magnetoterapije) uspjeli smo ukloniti spo-menute simptome. Daljnjom dijagnostikom utvrđeno je skraćenje mišića vrata, te slabost mišića međulopatične regije, uz još neke sitnije nedostatke. U širem smislu sve spomenuto predstavlja rizik, ili plodno tlo za ponovnu pojavu istih simptoma, stoga smo krenuli u njihovo ublažavanje. Osim toga, uvidjeli smo da položaj glave i gornjeg dijela kralježnice koji zauzima u obavljanju posla pogoduje pritisku na krvne žile, što uzrokuje vrtoglavice. Kombinacija programa vježbanja sa ciljem uklanjanja nedo-stataka, te neke sitne preinake u radnom okruženju predstavljaju kod nje srž funkci-onalne terapije. S obzirom na njenu upor-nost i riješenost da višegodišnjim smetnjama stane na kraj, vjerujem da se simptomi neće tako brzo opet pojaviti.