Poznato je da svi osiguratelji u svijetu u pravilu isključuju iz osigurateljnog pokrića ratne rizike, kako u osiguranju imovine tako i u osiguranju osoba (osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i osiguranje života). Ratni rizik je i po našem Zakonu o obveznim odnosima (članak 931. stavak I. i članak 952. stavak I.) isključen iz osiguranja, ako ugovorom o osiguranju nije drugačije dogovoreno, dakle - ako nije ugovoreno da će osiguratelji i u slučaju nastupa osiguranog slučaja zbog ratnog djelovanja platiti odštetu odnosno osiguranu svotu. U vrijeme donošenja Zakona o obveznim odnosima (1978. g.) ratni rizici, koje je osigurateljna teorija i dotada isključivala iz osiguranja, bili su doista čista teorija. No, nažalost, početkom i tijekom domovinskog rata ta teorija je postala užasna realnost: ljudi i imovina stradavali su od opasnosti koje su se svrstavale u tzv. ratne rizike. Zbunjeni su bili i osiguratelji i sudovi. Različito je tumačen pojam ratnog rizika. Došlo je do mnogobrojnih sporova od kojih neki ni do danas nisu završeni. Da stvar bude gora štetni događaji, nesretni slučajevi, događaju se i nakon završetka domovinskog rata kao posljedica rata. Na pr. stradavanje od mina postavljenih tijekom rata. Je li to ratni rizik i potpada li pod osigurateljnu zaštitu ili su ti slučajevi i dalje isključeni iz osiguranja? U tom pogledu mogla nam je biti uzorom praksa njemačkih sudova koji su ratnim rizikom (iza 2. svjetskog rata) proglašavali i događaje nastale i desetak godina nakon završetka rata, ako je uzrok bilo ratno djelovanje, kao što je to postavljanje mina. No, izgleda da su naši sudovi krenuli drugačiji putem restriktivno tumačeći značenje pojma "ratni rizik", s obrazloženjima koja teško mogu podnijeti stručnu kritiku. Tako u jednom slučaju smrtnog stradavanja (11. listopada 1995.g.) od mine postavljene u ratu na način da je poginuli traktorom na poljskom putu aktivirao protupješačku minu, na području koje je oslobođeno u kolovozu iste godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzima stajalište da je osiguratelj, kod kojega je poginuli bio osiguran od posljedica nesretnog slučaja kolektivnom policom poduzeća u kojemu je radio, dužan isplatiti svotu osiguranja predviđenu tim ugovorom, jer se ne radi o ratnom riziku već o čistom nesretnom slučaju. Pri tome sud polazi od odredbe članka 9. st. I. Općih uvjeta osiguranja, dakle od ugovornih odredbi, prema kojoj je osiguratelj oslobođen svoje obveze u cijelosti "ako je nesretan slučaj nastao uslijed ratnih događaja, neprijateljskih i ratu sličnih radnji, građanskog rata, revolucije, pobune, ustanka, ili građanskih nemira koji nastanu iz takvih događaja, sabotaže ili terorizma počinjenog iz političkih pobuda, nasilja ili drugih sličnih događaja u kojima je sudjelovao osiguranik". No, prema Sudu "slijedom gore navedenoga, okolnost što je šteta uzrokovana minskoeksplozivnim sredstvom , sama za sebe ne daje dovoljno elemenata za zaključak da se radi o ratnoj šteti, kao šireg pojma koji isključuj isplatu osigurane svote, već to određuju konkretne okolnosti samog događaja". A okolnosti da se "nesretan slučaj zbio dva mjeseca nakon prestanka ratnih događanja u području P... da se oštećenik svojim traktorom kretao poljskim putem, da osobno nije postavljao mine, te da na samom putu nije bilo označeno da je miniran "naveli su sud na zaključak da se ne radi o ratnom riziku. Naravno, obrazloženje nije uvjerljivo. Naprotiv. Ali - sudska je zadnja.