Obveza provođenja godišnjeg popisa imovine i obveza propisana je Općim poreznim zakonom i Zakonom o računovodstvu. Važnost provođenja godišnjeg popisa ogleda se u usklađivanju računovodstvenog stanja (stanja iz poslovnih knjiga poduzetnika) sa stvarnim stanjem imovine i obveza. U praksi, često se godišnjem popisu pridaje premalo pozornosti ili se isti provode pro forma bez intencije da se utvrde činjenična stanja imovine i obveza, a koje se trebaju uskladiti sa stanjima u računovodstvenim evidencijama poduzetnika.
Zalihe predstavljaju kratkotrajnu materijalnu imovinu koja se drži zbog prodaje u redovnom tijeku poslovanja, u procesu proizvodnje za navedenu prodaju ili u obliku materijala ili dijelova koji će biti utrošeni u procesu proizvodnje ili postupku pružanja usluga. S obzirom da je riječ o kratkotrajnoj imovini, jedna od mogućih zamki u poslovanju proizvodnih poduzeća ili onih koji se bave trgovinom, jest gomilanje nekurentnih zaliha gotovih proizvoda ili trgovačke robe, a čija je neto utrživa vrijednost niža od troška stjecanja istih. Neto utrživa vrijednost predstavlja iznos kojeg poduzetnik očekuje realizirati prodajom zaliha u redovitom toku poslovanja. Procjene neto utržive vrijednosti zaliha temelje se na najnovijim pouzdanim dokazima koji postoje u vrijeme davanja procjena iznosa zaliha za koje se očekuje da će biti realizirani.
U slučajevima kada je neto utrživa vrijednost zaliha u poslovnim knjigama poduzetnika niža od troška njezina stjecanja, poduzetnik mora obaviti vrijednosna usklađenja na niže kako bi se knjigovodstvena vrijednost tih zaliha svela na neto utrživu vrijednost. Iznos bilo kojeg otpisa zaliha do neto utržive vrijednosti i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju otpisa, odnosno nastanka gubitka.
Vrijednosna usklađenja zaliha provode se obično nakon obavljenog godišnjeg popisa imovine i obveza. Popisna komisija trebala bi u svom izvješću o provedbi godišnjeg popisa navesti kvantitativna i kvalitativna stanja popisanih zaliha te dati prijedlog o načinu postupanja sa zalihama koje su izgubile na kvaliteti, koje su oštećene odnosno koje su postale nekurentne, kao i o zalihama koje su izgubile svoju moguću prodajnu vrijednost na tržištu.
Nekurentne zalihe (oštećene ili zastarjele) koje više nemaju uporabnu vrijednost i od kojih je teško očekivati buduću ekonomsku korist za poduzeće, potrebno je prestati priznavati u poslovnim knjigama poduzetnika te na propisan način zbrinuti ili uništiti.
U smislu Zakona o porezu na dobit, rashodi od smanjenja vrijednosti zaliha priznaju se u razdoblju u kojemu su zalihe “realizirane” odnosno utrošene, prodane, na drugi načim otuđene ili uništene.
Dakle, kako bi rashodi od smanjenja vrijednosti zaliha bili porezno priznati, poduzetnik u istom razdoblju oporezivanja predmetne zalihe mora realizirati (prodati, uništiti, pokloniti ili na bilo koji drugi način otuđiti). U slučaju da poduzetnik u tekućoj godini vrijednosno uskladi zalihe, ali ih u istom poreznom razdoblju nije realizirao (prodao, uništio, poklonio ili na bilo koji drugi način otuđio), obavljeno vrijednosno usklađenje će biti porezno nepriznato i potrebno je uvećati poreznu osnovicu tekuće godine. Ako se u slijedečem poreznom razdoblju predmetne zalihe realiziraju, obavljeno vrijednosno usklađenje postaje porezno priznati rashod poduzetnika i za taj iznos umanjuje poreznu osnovicu u prijavi poreza na dobit tog sljedećeg poreznog razdoblja.
Rashodi zaliha po osnovi manjkova utvrđenih popisom priznaju se u visini utvrđenoj odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost.
U smislu Zakona i Pravilnika o PDV-u, smanjenje vrijednosti zaliha ne smatra se isporukom te kao takvo niti ne podliježe obvezi obračuna PDV-a.
