Bolovanje je svaka odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede ili drugih okolnosti zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s propisima.
Zakon taksativno propisuje te «druge okolnosti».


Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju daje pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite. To pravo pripada osiguranicima koji su privremeno nesposobni za rad zbog bolesti ili ozljede ili su zbog liječenja ili medicinskih ispitivanja smješteni u zdravstvenu ustanovu, odnosno privremeno su nesposobni za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja.

Bolovanje je svaka odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede ili drugih okolnosti zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s propisima.
Zakon taksativno propisuje te «druge okolnosti». U tim «drugim okolnostima» nema slučaja kada je poslodavac radniku otkazao ugovor o radu pa se nalazi u otkaznom roku, ali ga je za vrijeme otkaznog roka poslodavac oslobodio obveze rada pa mu isplaćuje naknadu plaće i radnik ne dolazi raditi. Za to vrijeme radnik nema pravo na bolovanje pa niti naknadu plaće za bolovanje.

Zapravo taj otkazni rok ima se smatrati plaćenim dopustom. Radnik je kod kuće, ne dolazi na posao i ne mora raditi. Bolovanje je nepotrebno i poslodavac ga može kontrolirati. Ne može primati naknadu umjesto plaće za vrijeme otkaznog roka jer de facto ne radi.

Poslodavac mora obavijestiti liječnika primarne zdravstvene zaštite o tom statusu radnika, pa mu ne treba otvarati bolovanje.

Takva je i sudska praksa u Republici Hrvatskoj, a temelji se na podzakonskim aktima o pitanjima zdravstvenog osiguranja. Radnik u navedenim slučajevima oslobođen je obveze rada pa nema osnova da se toga rada oslobađa i zbog bolovanja. Otvaranje bolovanja za vrijeme takvog otkaznog roka je protupropisno.

Ima i suprotnih mišljenja. Pravo na otkazni rok je utvrđeno Zakonom o radu od dva tjedna do tri mjeseca uz propisane «modifikacije». To je zaštitna kategorija za sve radnike kojima poslodavac otkazuje ugovor o radu, a radnik za to nije kriv. U Zakonu o radu čl. 113. propisano je da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

U slučaju da poslodavac radniku omogući da ne radi za vrijeme otkaznog roka mora mu priznati sva prava «kao da je radio do isteka otkaznog roka», kao i pravo da bude «odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja».

To sve stvara dileme u praksi pa je teško reći da je zauzet o tome konačan stav. Sugerirati je da, u takvim i u sličnim slučajevima poslodavac i radnik sklope svojevrstan sporazum  u kome će se moći isključiti neka prava, ako to nije protivno zakonu. Oslobođenje rada radnika za vrijeme otkaznog roka ne smije štetiti ni poslodavcu niti radniku. Bolovanje bi produžilo otkazni rok što ne bi bilo na štetu poslodavca, a s druge strane ni radnik ne smije biti oštećen ako bi bolovanje potrajalo duže bez obzira na određena prava za vrijeme nezaposlenosti. U tom smislu najsigurnije je to precizno riješiti Zakonom.