Rješenjem o nasljeđivanju koje je rađeno 2000. godine iza smrti mog djeda i 2003. godine iza smrti bake, svi stričevi, kao i moj otac, prihvatili su se svog dijela u jednakom omjeru. Podjela suvlasništva nad tim dijelovima tek se treba napraviti. Kuća u kojoj je živio moj otac zajedno s mojim djedom i sagradio je nije obuhvaćena tim rješenjem o nasljeđivanju, moj djed nikad nije bio upisan kao vlasnik te kuće, a nije ni otac trenutno. Kuća je u vlasništvu općine, odnosno čestica na kojoj je sagrađena. Imaju li braća mog oca pravo tražiti tu kuću, može li se u tom slučaju primijeniti članak 138. Zakona o nasljeđivanju?
Predmetna kuća nije ostavina iza vašeg pokojnog djeda, jer u vrijeme njegove smrti ista nije glasila kao njegovo vlasništvo, pa sukladno Zakonu o nasljeđivanju sud i javni bilježnik kao povjerenik suda nisu istu niti mogli utvrditi kao dio njegove ostavine te ju rasporediti njegovim nasljednicima. Prava koja je vaš pokojni djed imao na kući njegovom su smrću prešla na njegove nasljednike, pa, ukoliko se isti smatraju vlasnicima iste kuće, tada bi se trebali obratiti upisanom vlasniku radi pokušaja da se vlasništvo prenese na njih, a ukoliko upisani vlasnik to odbije, tada svoje pravo realizirati kroz sudski postupak. Nema zastarnog roka koji bi ograničavao ovakav zahtjev nasljednika iza vašeg djeda.
