U objašnjenju pojmova i odnosa stručna osposobljenost na radu i ozljeda na radu, poslužit ćemo se jednim konkretnim primjerom iz sudske prakse, uz pomoć propisa koji se primjenjuju u slučaju da oštećeni radnik potražuje naknadu štete od poslodavca kod koga je na radu pretrpio ozljedu. U pitanju je primjena Zakona o obveznim odnosima, Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i drugih.

Primjer se odnosi na stolarsku radionicu u kojoj je radnik povrijeđen prilikom piljenja ploče. On je obavljao radnu operaciju zajedno s poslovođom koji je bio VKV stolar. Poslovođa nije izvršio pregled stroja i zaštite prije nego što je pristupljeno piljenju ploče na tom stroju. Druga bitna činjenica je da je radnik koji je tu radnu operaciju obavljao s poslovođom, tu operaciju izvodio, a nije bio osposobljen za rad na siguran način, kako propisuju propisi o zaštiti na radu.

Treba naglasiti dva uvjeta: ispravan stroj što se utvrđuje prilikom svake radne operacije i osposobljen radnik za rad na siguran način. Osposobljavanje za rad na siguran način provodi poslodavac. Po tome se utvrđuje koliko je i da li je ozlijeđeni radnik odgovoran za posljedicu odnosno ozljedu. Radnik mora biti upoznat sa svim posljedicama opasnosti na radnom mjestu, ali i mjerama zaštite prigodom obavljanja poslova (u ovom slučaju na stroju za obradu drveta).

Radnik koji nije osposobljen za rad na siguran način ne smije raditi samostalno bez obzira što koristi propisana osobna zaštitna sredstva. Organizacija i nadzor rada i radnog procesa pripada poslodavcu. Dovoljno je dokazati da ozlijeđeni radnik nije kriv i ničim nije doprinio ozljedi na radu.

Radniku pripada naknada imovinske i neimovinske štete. Ovakvi i slični slučajevi česti su u praksi. Poslodavac je dužan, prilikom svake povrede na radu utvrditi činjenično stanje: dan i sat događaja; mjesto; neposredni rukovoditelj radnika; svjedok i drugo bitno da se popuni i dostavi prijava o nesreći na poslu.

Bitno je što prije radniku pružiti hitnu i drugu medicinsku pomoć i osigurati dokaze. Nakon liječenja i rehabilitacije, u pravilu radnik se vraća na rad. Najbolje je da se vrati na rad kojega je obavljao prije ozljede. Pri tome treba naglasiti da je bitno da bude osposobljen za rad na siguran način. Za to odgovara poslodavac. Međutim, ako taj postupak potraje duže može doći do organizacijskih promjena kod poslodavca pa i promjena u organizaciji rada i radnih mjesta.

To onda znači da može doći i do ukidanja radnog mjesta na kojemu je radnik radio prije nesreće na radu. To ne oslobađa poslodavca obveze da radnika zaposli na „odgovarajuće“ mjesto prema stručnim, radnim i drugim sposobnostima. Bilo koje rješenje došlo u obzir, radnik mora biti osposobljen za samostalan rad i poznavati sva „pravila“ zaštite zdravlja i sigurnosti na radu.

I nakon “ozljede” radni odnos ostaje sa svim svojim sadržajem, kao jedno vrlo složeno stanje.