Prestanak ugovora o radu moguć je na samo jedan od načina koje propisuje Zakon o radu „N.N“ 93/14. kada je riječ o otkazu onda Zakon o radu razlikuje redoviti od izvanrednog otkaza ugovora o radu. Otkaz poslodavac uvijek daje u pisanom obliku, iako se u praksi dešava da poslodavac da radniku i usmeni otkaz ugovora o radu. I u tom slučaju radnik ima pravo na sudsku zaštitu.

Radnik kojemu poslodavac da otkaz ugovora o radu (u pisanom obliku ili usmeno) treba prije sudske zaštite od poslodavca zatražiti Zahtjev povrijeđenog prava. To je pisani zahtjev u kojemu radnik treba navesti koja prava iz radnog odnosa mu je poslodavac povrijedio donoseći odluku o otkazu ugovora o radu.

Zahtjev za zaštitu prava radnik mora podnijeti poslodavcu u roku od 15 dana. To je prekluzivan rok, pa ako radnik propusti taj rok gubi pravo da putem suda ostvari zaštitu prava. To praktično znači da se može desiti da odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu može biti nezakonita, ali će imati svoje pravne učinke jer radnik nije podnio zahtjev da zaštiti svoje pravo koje je tom odlukom povrijeđeno. Poslodavac ne mora odgovoriti na pisani zahtjev radnika za zaštitu prava. Ako odgovori, a radnik nije zadovoljan, ima pravo u roku od 15 dana od primitka toga odgovora podnijeti sudu tužbu i tražiti sudsku odluku o zaštiti povrijeđenog prava. Isto pravo ima radnik kojemu poslodavac nije odgovorio, pa tužbu treba podnijeti 15 dana računajući od dana kada je on poslodavcu podnio pisani zahtjev za zaštitu prava.

Bitno je kako će radnik napisati tužbu i kako će formulirati tužbeni zahtjev.

Jedan dio tužbenog zahtjeva trebao bi biti postavljen kao zahtjev za utvrđivanje nedopuštene odluke o otkazu ili kao zahtjev za utvrđivanje da je odluka poslodavca ništetna.

Ako sud ustvrdi da odluka poslodavca o otkazu nije dopuštena i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Odluka suda kojom odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu radnika proglašava ništetnom važi od trenutka njezina donošenja pa se poništavaju učinci (posljedice) poslodavčeve odluke. Znači da poslodavčeva odluka nije dopuštena i da radni odnos nije prestao. Radniku i dalje pripadaju sva prava koja proizlaze iz ugovora o radu.

U tom slučaju sud svojom odlukom naređuje vraćanje radnika na rad. U tom slučaju radnik ima pravo doći na posao i bez pisanog poziva poslodavca. Ako poslodavac neće izvršiti sudsku odluku i radnika vratiti na rad, radnik ima pravo da u ovršnom postupku ostvari svoje pravo.

Kada poslodavac u roku pozove radnika na rad, on se mora odazvati inače će izgubiti to pravo što mu ga je sud dosudio.

Poslodavac poziva radnika pisanim aktom putem pošte na adresu koju je radnik prijavio (preporučeno ili putem javnog bilježnika). U slučaju da je u međuvremenu radno mjesto ukinuto poslodavac mora naći načina da radnika vrati i u skladu s novom organizacijom i sistematizacijom. To treba biti radno mjesto koje odgovara radnikovim stručnim i drugim radnim sposobnostima.