Štrajk - što ako se prekine?

Vremena u kojima radimo i živimo su vrlo složena, turbulentna i ekonomski zahtjevna. Svijet rada je konfliktan a subjekti na različite načine ostvaruju i zaštićuju ta prava. Radnici i radnički sindikati pribjegavaju razli­čitim akcijama sve do štrajka.

 

Nema socijalnog blago­sta­nja. Nema socijalne prav­de u recesiji, krizi i globaliza­ciji. Socijalni nemiri, čini se postaju neminovni. Radnici na bilo koji način žele održati posao i zaradu, kakvu takvu, a time i socijalni mir. Zapo­slenost je brana nezapos­le­nosti (koliko toliko). U nezavidnom položaju su i poslodavci. Sporovi su neminovni i sve češći. Iz toga proizlaze i radni sporovi: individualni i kolektivni.

Posebno pitanje je štrajk. Štrajk ima svoje ciljeve. Cilj je da se, koliko je objektivno moguće približe interesi pos­lodavca i posloprimaca. Štrajk je, prvenstveno ekonomska aktivnost. Radnici od­no­sno radnički sindikati zapo­činju, vode u realizaciju štrajk dokazujući njegovu legitimnost, da je taj štrajk zakonit, opravdan i proveden u skla­du sa Zakonom, statutom i pravilima sindikata. Poslo­davci inzistiraju na sudskoj za­brani štrajka.

U praksi se postavlja pi­tanje mirovanja štrajka: kako ga najavljuje sindikat, pod kojim uvjetima, kako na to reagira poslodavac ali i sud po zahtjevu poslodavca. Pre­kid štrajka bi značio da radnici nakon određenog vremena provedenog u štrajku taj štrajk „prekinu“ i nastave sa obav­ljanjem svojih radnih obveza, ali ne završavaju štrajk, i zadržavaju pravo na štrajk nastave da bi ostvarili njegov cilj i uspjeli u zahtjevima.

Nužan element štrajka je prekid rada kako bi sindikat prisilio poslodavca na odre­đene ustupke i bolje uvjete rada. Prema zahtjevima rad­nika određuje se i trajanje štrajka. Što su zahtjevi slože­niji to je potrebno više vremena da se realiziraju u štrajku. Prekinuti štrajk ili za­vršeni štrajk sa istim subjektima ne može se više nastaviti. „Novi“ štrajk može biti i sa istim razlozima.