Problemi se mogu javiti u razgraničenju radnog i slobodnog vremena, ali ako je radniku zadovoljstvo veće, onda i vrijeme rada je manje bitno.
U stranoj i našoj teoriji, zakonodavstvu i praksi poznat je institut rada na daljinu ili na izvođenim mjestima rada (telework). To je atipičan (specifičan) oblik rada. Može biti koristan i za oba subjekta radnog odnosa: za poslodavca jer štedi na troškovima proizvodnje (troškovi infrastrukture) i na troškovima na radnom mjestu, a radnik može najveći dio poslova i zadataka koji predstavljaju sadržaj rada na radnom mjestu, obavljati kod kuće ili na drugom mjestu koje ne mora biti u pogonu poslodavca, već je, u pravilu fizički odvojeno od lokacije poslodavca.
Posebno je bitna fleksibilizacija rada za radnike s invaliditetom, odnosno one koji nemaju potpunu radnu sposobnost. Za subjekte radnog odnosa ta fleksibilizacija je korištenje takvog rada radi boljeg rasporeda rada, odmora i dopusta, smanjenja troškova dolaska i povratka radnika s posla, troškovi prostora (iznajmljivanje, održavanje i dr.). Prevladavaju se vremenske zone a radniku se omogućava rad u svome domu ili drugom prostoru koji mu više odgovara od rada u pogonima ili uredima poslodavca.
Najviše se radi o informacijskim tehnologijama, ali nisu isključeni ni drugi poslovi. Problemi se mogu javiti u razgraničenju radnog i slobodnog vremena, ali ako je radniku zadovoljstvo veće, onda i vrijeme rada je manje bitno. On može biti produktivniji nego drugi radnici koji ne rade u takvom režimu. Stvara se ravnoteža između privatnog života i rada.
Još 2002. godine u EU donesen je okvirni sporazum o radu na daljinu. U Republici Hrvatskoj to je regulirano Zakonom o radu još 2003. godine. Tako je riješila i konvencija MOR-a br.177. Tako mogu raditi i državni službenici jer o tome postoji uredba... “N.N“ 33/06. Cilj je stvaranje novih radnih mjesta i povećanje zaposlenosti.
