Poslodavac ima temeljnu obvezu u radnom odnosu radniku dati posao. Uvijek bi to trebalo biti na onom radnom mjestu i u onoj organizacijskoj jedinici kako je napisano u ugovoru o radu.
Zakon o radu 93/14 u odredbama članaka 7. utvrđuje “temeljne obveze i prava iz radnog odnosa”. No, to nije sve i nije potpuno. Zovu se “temeljne”, jer obveze i prava iz radnog odnosa uređuje Ustav države, univerzalni izvori prava (dokumenti UN, konvencije MOR-a, ILO međunarodne organizacije rada), multilateralni i bilateralni ugovori država i dokumenti njihovih specijaliziranih organizacija; pravna stečevina Europske unije (EU) u primarnim i sekundarnim vrelima prava (prvenstveno direktivama); drugi zakoni i brojni podzakonski akti što ih donose ovlašteni ministri.
Drugu grupu čine propisi autonomnog karaktera što ih donose poslodavci i njihove udruge, sindikati i njihove udruge, radnička vijeća i drugi u skladu s Ustavom i Zakonom. To su kolektivni ugovori, pravilnici o radu, sporazumi radničkog vijeća s poslodavcem, poslovnici, odluke s općim normama, statuti, dogovori i drugi u dijelu u kojem uređuju rad i radne odnose.
Obveza i prava nema bez pravnih subjekata. U radnom odnosu to su kolektivni i individualni subjekti radnih odnosa. Kolektivni subjekti su država, poslodavci i sindikati koji izravno ili neizravno sudjeluju ili samostalno uređuju, realiziraju i nadziru realizaciju radnih odnosa.
Individualni subjekti su poslodavac i radnik. Poslodavac može biti svaka poslovno sposobna osoba: fizička i/ili pravna u okviru registrirane (dozvoljene) djelatnosti. Radnik (posloprimac) može biti samo poslovno sposobna fizička osoba. Među njima nastaje radni odnos kada sklope ugovor o radu (a u drugim, npr. službeničkim odnosima na temelju rješenja o prijemu u radni-službenički odnos).
Poslodavac ima temeljnu obvezu u radnom odnosu radniku dati posao. Uvijek bi to trebalo biti na onom radnom mjestu i u onoj organizacijskoj jedinici kako je napisano u ugovoru o radu. Organizaciju utvrđuje poslodavac. Određuje radna mjesta i broj radnika-izvršitelja. Određuje sredstva i očekivane rezultate u skladu s tehnologijama rada.
Radnik je obvezan osobno obavljati preuzeti posao „prema uputama poslodavca koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada“.
Za obavljeni rad poslodavac je dužan radniku isplatiti plaću. Kriteriji (osnove) i mjerila plaće moraju biti unaprijed određeni ( Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu). Plaća se isplaćuje u novcu i najmanje jedanput mjesečno.
Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.
Poslodavac je dužan, po brojnim pravnim normama radniku osigurati uvjete za rad (fizičke, ekonomske, socijalne i pravne) po načelu zaštite osobe na radu kao radnikovo neotuđivo pravo, na siguran način i način koji ne ugrožava zdravlje radnika.
Zabranjena je izravna i neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji.
