Osnovna obveza posloprimca je da radi po zakonu i ugovoru o radu one poslove i zadaće radnog mjesta zbog kojeg je zasnovao radni odnos. Radi se po uputama poslodavca, u skladu s organizacijom rada koju postavi poslodavac i prema prirodi posla te pravilima struke


Sadržaj radnog odnosa čine prava, obveze i odgovornosti subjekata toga odnosa: poslodavca i posloprimca. Sadržaj radnog odnosa određuje položaj (status, slobode, prava) subjekata tog odnosa.

Prava poslodavca i prava posloprimca, kao i njihove brojne obveze, uređene su Ustavom države, univerzalnim i regionalnim normama koje je država prihvatila, brojnim zakonima i podzakonskim (provedbenim) propisima, ali i autonomnim općim aktima iz rada i radnih odnosa (kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu, sporazumima, odlukama i sl.).

Prava poslodavca u radnom odnosu uređuju prvenstveno Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu i drugi zakoni (prema djelatnosti), ali i drugi propisi. To se odnosi i na prava poslodavca kojima odgovaraju obveze posloprimca (radnika).
  Radi se o individualnim i kolektivnim pravima navedenih subjekata.

Prava na radu i u vezi s radom, po Ustavu i po zakonima, neotuđiva su i neprenosiva prava.

Prava posloprimca (radnika) u radnom odnosu su:

1)      Pravo na rad
2)      Pravo na pravedne uvjete rada (koji mogu biti fizičke, ekonomske, socijalne i pravne naravi);
3)      Pravo na slobodan izbor zanimanja i rada;
4)      Pravo na plaću („zarada kojom može sebi i obitelji osiguravati slobodan i dostojanstven život“); pravo na jednaku plaću za jednak rad;
5)      Pravo na adekvatnu organizaciju rada;
6)      Pravo na sigurnost i zaštitu na radu;
7)      Pravo na ograničeno radno vrijeme; pravo na odmore i dopuste;
8)      Pravo na industrijske akcije (štrajk, bojkot);
9)      Pravo na obrazovanje i usavršavanje;
10)  Pravo na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje;
11)  Pravo na posebnu zaštitu mladeži, žena (žena-radnica, žena trudnica, žena dojilja, žena majki itd.), posebnu zaštitu invalida i starijih radnika;
12)  Pravo na zaštitu i osiguranje u slučaju neskrivljene i nesvojevoljne nezaposlenosti;
13)  Pravo na zaštitu radnog okoliša;
14)  Pravo na sindikalno organiziranje;
15)  Pravo participacije u odlučivanju s poslodavcem i dr.

Osnovna obveza posloprimca je da radi po zakonu i ugovoru o radu one poslove i zadaće radnog mjesta zbog kojeg je zasnovao radni odnos. Radi se po uputama poslodavca, u skladu s organizacijom rada koju postavi poslodavac i prema prirodi posla te pravilima struke.

Za poslodavca je bitno da je uredno osnovan, registriran i da realizira djelatnost u skladu s propisima te da uredi i realizira radne odnose u skladu sa Zakonom o radu i drugim propisima u oblasti radnih odnosa.