Unatoč činjenici da Zakon o trgovačkim društvima ne poznaje i ne uređuje model prijenosa obrta u trgovačko društvo, prijenos gospodarske cjeline obrta moguće je provesti u skladu s poreznim i računovodstvenim propisima.
Obrti koji su obveznici poreza na dobitak smatraju se “dobitašima” te su obvezni voditi svoje poslovne knjige u skladu s odredbama Zakona o računovodstvu (N.N., br. 109/ 07. - 121/14.) i primjenjivati odredbe Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI).
Unatoč činjenici da Zakon o trgovačkim društvima (dalje u tekstu ZTD) ne poznaje i ne uređuje model prijenosa obrta u trgovačko društvo, odnosno mogućnost spajanja ili pripajanja fizičke osobe i pravne osobe, prijenos gospodarske cjeline obrta “dobitaša” na trgovačko društvo moguće je provesti u skladu s poreznim i računovodstvenim propisima.
Gospodarska cjelina koja je predmet prijenosa iz obrta “dobitaša” u trgovačko društvo utvrđena je čl. 33. st. 1. Općeg poreznog zakona (N.N., br. 147/ 08. - 26/15., dalje u tekstu: OPZ) kao sva imovina i obveze što u poslovnom i organizacijskom smislu čini samostalni subjekt, odnosno subjekt sposoban za samostalno poslovanje. Pravilnikom o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine (Nar. nov., br. 59/09.) u čl. 5. st. 1. propisano je sljedeće: “Ako je na stjecatelja izvršen prijenos svih stvari, opreme, zalihe, potraživanja, prava i obveza koje čine kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu obrta, smatrat će se da preneseni obrt predstavlja gospodarsku cjelinu.”
Kod prijenosa imovine i obveza obrtnika “dobitaša” u trgovačko društvo, računovodstveni postupak odgovara postupku pripajanja jednog trgovačkog društva drugom. Dakle, takav postupak s pravnog motrišta nema uporište u ZTD-u, jer jedan od sudionika transakcije nije trgovačko društvo već obrt, a to znači da se prijenos kao statusna promjena ne može evidentirati u trgovačkom sudu, nego samo provesti s računovodstvenog i poreznog motrišta, najčešće u dogovoru i na temelju uputa nadležne ispostave Porezne uprave.
Temeljni dokument vezan za provedbu unosa obrta u trgovačko društvo je Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline. Kako bi prijenosom gospodarske cjeline obrta “dobitaša” na trgovačko društvo bio omogućen kontinuirani nastavak obavljanja djelatnosti, potrebno je da trgovačko društvo preuzme cjelokupnu imovinu i obveze (gospodarsku cjelinu) odnosno da knjigovodstvene vrijednosti navedene gospodarske cjeline evidentira u svojim poslovnim knjigama. Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline treba dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave na uvid i ovjeru jer Porezna uprava jedino na temelju takvog ugovora može postojeća potraživanja i obveze koje su evidentirane na obrt (prema OIB-u obrta) preknjižiti na trgovačko društvo (prema OIB-u trgovačkog društva). Datumom sklapanja ugovora o prijenosu gospodarske cjeline, to jest na datum kad isti postaje validan, potrebno je odjaviti obrt (čl. 46. Zakona o obrtu – prestanak obrta odjavom utvrđuje se danom navedenim u odjavi). Dakle, dan odjave obrta odnosno druge samostalne djelatnosti je ujedno i dan s kojim treba sastaviti zaključne financijske izvještaje, obračun i porezne prijave (Prijava poreza na dobit – obrazac PD).
S aspekta Poreza na dodanu vrijednost - “Kod prijenosa uz naknadu ili bez naknade, ili u obliku uloga u društvo, ukupne imovine ili njezinog dijela koji čini gospodarsku cjelinu na drugog poreznog obveznika (primatelja) smatra se da nije došlo do isporuke, a taj porezni obveznik smatra se pravnim sljednikom prenositelja” – čl. 7. St. 9. Zakona o PDV-u.
