Tight range u prijevodu znači uski opseg a ovih se dana sve više spominje u analizama kretanja tečaja. Euro/dolar ostao je zarobljen u opsegu 0,9050-0,9250 dolara za 1 euro i bit će vrlo teško izaći iz tog opsega, a ono što brine mnoge u Europi, mogući izlaz je na donjoj strani. Proteklih je dana euro imao manji rast nakon nove «turske krize». Neki se možda sjećaju da smo već jednom imali «tursku krizu» koja je pomakla tržište i to nedavno, a u ponedjeljak su se stvari ponovile. Politička svađa između predsjednika države i premijera (to mi zvuči poznato) otvorila je krizu koja je očitovana u velikim kupovinama eura za turske lire. Turska centralna banka morala je dio svojih rezervi prodati da održi tečaj domaće valute. Za sada zvuči dobro, ali... Uvijek ima ali. Ali turska centralna banka prodavala je dolare i kupovala turske lire, dok su komercijalne banke prodavale turske lire i kupovale eure. Ako napravite dvojni razlomak i pokrižate turske lire, ostaje čista prodaja dolara i kupovina eura. To je povuklo tečaj eura naviše, a kako se na tržištu našlo dosta onih koji su taj dan, ili prije, prodavali eure, bili su prisiljeni kupiti ih natrag (shortscovering). To je još više podiglo tečaj eura i dovelo ga do praga iznad kojeg bi i tehnički izgledi za daljnji rast bili bolji. Ali (vidi ga opet) već u utorak, «turska kriza» se smirila jer se upleo MMF koji je opet podržao Turke, a i domaći političari su se primirili, pa se tržište okrenulo «tehničkoj analizi» koja je trenutačno nepovoljna za euro. Stoga je uslijedila rasprodaja eura već u utorak te je euro skliznuo s razine 0,9225 na ispod 0,9100 dolara. I upravo tada se dogodilo nešto što je tipično. Izašli su statistički podaci za 11 zemalja Europske unije o industrijskoj proizvodnji za prosinac prošle godine koji su daleko premašili očekivanje tržišta. Tijekom prosinca industrijska proizvodnja u Eurolandu porasla je za 2% što znači 8% na godišnjoj razini. Tržište je samo malo poskočilo, a onda se sve vratilo u normalu. Tako dobar podatak u drugim bi prilikama imao i te kakav utjecaj na tečaj, ali trenutačno se dobre vijesti iz Europe jednostavno zanemaruju. To najbolje oslikava nevidljivu kategoriju koju neki zovu «sentiment tržišta». Sentiment koji je sada na snazi oslanja se na maglovitu nadu da će gospodarstvo SAD u drugom polugodištu rasti. Taj isti sentiment govori dealerima i analitičarima da nema veze što će gospodarstvo Europe rasti i u prvom i u drugom polugodištu, te da će taj rast biti veći od onog u SAD. Zbog tog sentimenta euro trenutačno nije u milosti. Zapravo, dealeri koriste svaku ispriku ne bi li ga prodali, makar kad je riječ o «dnevnim trgovcima». Takav pristup narušava tehničku sliku eura pa su na vidiku opet razine ispod 90 centi za euro kao kratkoročni «tehnički» cilj, primjerice 0,8975 dolara za 1 euro. To bi trebala biti donja granica do koje bi euro mogao doći. Sve ispod toga otvorilo bi provaliju u koju bi se euro mogao sunovratiti, ali tada bi bilo mnogo teže povratiti povjerenje u europsku novčanu jedinicu. Britanska funta, usprkos relativno dobrom stanju u gospodasrtvi i relativno visokim kamatnim stopama, ovih dana gubi na vrijednosti. Posebice funta gubi u odnosu na dolar pa se razina 1,40 dolara brzo približava. S druge strane, preuzimanje europskih poduzeća od strane britanskih poduzeća slabi funtu i u odnosu na euro. Hrvatska kuna stabilizirala se proteklih dana i opet fluktuira u izuzetno malom opsegu. Tako će ostati još neko vrijeme.