Stranka koja je “stvorila Hrvatsku” dobila je novog predsjednika. Jednoglasno, bez ijednog glasa protiv. Jer taj glas nije ni mogao postojati. Izabran je jedini kandidat. Slično kao na izborima u Sjevernoj Koreji. Ali, ovi u Hrvatskoj imaju demokraciju i to uopće nije slično. Nažalost, kao protukandidat se nije javio nitko. Što jako žalosti novog predsjednika. A tako je bilo i prošli put, kada je prošli predsjednik također izglasan jednoglasno bez ikakvih protukandidata. I njega je žalostilo što nema konkurencije. Ali tako je to u demokraciji. Ljudi se imaju pravo ne kandidirati ako žele.
Ali, zašto ne žele, to je pravo pitanje….
- Zašto se ne želite kandidirati?
- Pa znate, nas su učili od malena da budemo skromni, da radimo za zajednicu….
- A kako to da se ipak jedan od vas ipak kandidira?
- Pa mi moramo imati vođu, netko treba upravljati strankom. Ipak je to puno ljudi. Nama treba čvrsta ruka, moramo priznati.
- A kako izaberete tu – čvrstu ruku?
- Pa na izborima. Ruka se kandidira i onda ga ili ju – izaberemo.
- I uvijek se kandidira samo jedna ruka?
- Pa prije izbora se počne pričati tko bi sve mogao biti kandidat. I onda ljudi sami procjenjuju svoje izglede sukladno ostalim kandidatima. Misle li da su najbolji od svih onda se kandidiraju, a misle li da nisu, onda sami odustanu.
- Znači vaši vođe su vrlo samokritični i obazrivi.
- Da, oni uopće nisu egoisti. Ili ne daj bože, totalitaristi.
- Znači, među vama se uvijek zna tko je najbolji.
- Pa, tako je. Zna se. To nam je i bila parola.
- Znači, vi ste kao nekakav čopor.
- Pa dobro, nije baš primjerena usporedba, ali da. Moglo bi se tako reći.
- Ali, u čoporu vođa ne dođe na vlast jer svi znaju tko je, već postoje mali sukobi međusobnih pretendenata. I onda vođa bude onaj tko je najjači od svih. A suparnik završi niže na hijerarhiji.
- Pa dobro, mi baš nemamo sukobe fizičke. Ali bude razmirica. I dosta često se zna desiti da nekoga izbacimo iz stranke ako je štetan za stranku.
- Za vođu?
- Ne – za stranku.
- A kako stranka zna tko je štetan za nju.
- Vođa zna tko je štetan za nju. Zna se to.
- I to se zna?
- Puno toga se zna unaprijed. Čemu onda služe izbori.
- Izbori su tu da se potvrdi i ozakoni ono što se već unaprijed zna. Pa to je bar jasno.
- Dakle, tu vlada zakon čopora, koji se samo ozakoni sa demokracijom.
- Pa sada ste već naivni – pa to je tako svuda. Zar ne? Pa i u ostalim strankama je tako.
- Pa jest.
- Oprostite, jako mi se sad žuri, imamo zasjedanje Sabora. Trebamo donijeti važne odluke.
- Donijeti?
- Izglasati. Ozakoniti ono što je već odavno odlučeno.
