Radnik može sklopiti dva i više ugovora o dopunskom radu s različitim poslodavcima istovremeno ali u granicama koje propisuje Zakon o radu
Zakon o radu „N.N“ 93/14 i 127/17 u stavku 3. čl. 61. propisuje mogućnost da radnik koji radi puno radno vrijeme može sklopiti (još) i ugovor o radu s drugim poslodavcem ali najduže da radi do osam sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje. Uvjet za sklapanje takvog ugovora je pisana suglasnost poslodavca kod koga je taj radnik u radnom odnosu s punim radnim vremenom. Ako je radnik kod dva ili više poslodavaca u radnom odnosu kumulativno s punim radnim vremenom, onda svaki od tih poslodavaca treba radniku pisanu suglasnost, bez obzira koliko kod njega radi (radnog vremena) i bez obzira da li je u radnom odnosu na određeno ili neodređeno vrijeme.
Ugovor o dopunskom radu ima sve bitne sastojke kao i „klasični“ ugovor o radu.
Bitni element ovoga pravnog odnosa je radno vrijeme. To je puno radno vrijeme radnika bez obzira koliko, na drugoj strani bilo poslodavaca na temelju sklopljenih ugovora o radu. Treba voditi računa da Zakon o radu omogućava da puno radno vrijeme bude određeno kolektivnim ugovorom i kraće od 40 sati tjedno. Zakon je odredio pojam punog radnog vremena pa i u slučaju da je ono određeno kolektivnim ugovorom.
Dok istekne jedan ugovor o dopunskom radu radnik može zaključiti novi ugovor ako ispuni zakonom propisane uvjete. To znači da radnik ne može sklopiti ugovor o dopunskom radu s poslodavcem s kojim je u radnom odnosu bez obzira na trajanje radnog vremena kod njega. Ugovor o dopunskom radu nije ugovor o djelu već ugovor o radu i zaključuje se za realizaciju registrirane djelatnosti i za utvrđenu organizaciju rada i radnih mjesta.
Radnik može sklopiti dva i više ugovora o dopunskom radu s različitim poslodavcima istovremeno ali u granicama koje propisuje Zakon o radu (osam sati tjedno odnosno 180 sati godišnje).
U praksi se ugovor o dopunskom radu sklapa na određeno vrijeme, ali zakon o radu ne zabranjuje i da se taj ugovor sklopi na neodređeno vrijeme. Međutim, poslodavac koji je dao radniku suglasnost za dopunski rad može tu suglasnost „povući“, a ne mora je niti dati.
Za dopunski rad radnik ima pravo na plaću. Poslodavac je dužan s radnikom ugovoriti plaću i isplatiti je uz obračun propisanih doprinosa, poreza i prireza ( ali i ne osobni dobitak radnika/obrazac PK).
Radnik u dopunskom radnom odnosu ima pravo i na godišnji odmor, ali i druga prava utvrđena kolektivnim ugovorom (kao npr. troškovi prijevoza).
Jedno od osobnih prava koje se mora priznati radniku u dopunskom radu jeste sigurnost i zaštita zdravlja. To znači da se na radnika u dopunskom radu primjenjuju iste pravne norme kao i na druge radnike u radnom odnosu kod toga poslodavca. To, onda znači da se moraju poštivati isti uvjeti rada, ali svi uvjeti rada: fizički, ekonomski, socijalni i pravni.
Radnik u dopunskom radnom odnosu odgovara za pravdu radnih obveza ( disciplinska, stegovna odgovornost) a odgovara i za štetu koju počini poslodavcu namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Dopunski radni odnos prestaje po svim osnovama koje za prestanak radnog odnosa propisuje Zakon o radu.
Svi sporovi iz toga odnosa rješavaju se u radnom sporu kao i za druge radnike u radnom odnosu.
