U ugovoru o radu i imenovanju člana uprave pisalo je da stranke imaju pravo otkazati taj ugovor uz otkazni rok od šest mjeseci
U jednom individualnom radnom sporu (sve do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u reviziji) tužitelj-radnik bio je član uprave trgovačkog društva i u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, ali mu je mandat člana uprave ugovoreno trajao četiri godine. Radnik je odlukom poslodavca prije roka „opozvan“ sa mjesta člana uprave ali mu sam ugovor nije otkazan. Radnik nije pobijao odluku o opozivu člana uprave i ostao je u radnom odnosu.
U ugovoru o radu i imenovanju člana uprave pisalo je da stranke imaju pravo otkazati taj ugovor uz otkazni rok od šest mjeseci.
Radniku je ponuđen novi ugovor o radu ali ga radnik nije potpisao pa mu je poslodavac dao otkaz ugovora o radu i to danom kad je odbio potpisati novi ugovor o radu. U obrazloženju je poslodavac kao osnov otkaza naveo istek mandata od četiri godine. Priznao je radniku pravo na otpremninu, a za vrijeme otkaznog roka naknadu plaće.
Odlukom o opozivu člana uprave nije se diralo u radnopravni status i druge odredbe ugovora između radnika i trgovačkog društva. To je sud pravilno zaključio.
U konkretnom slučaju radilo se o mješovitom ugovoru koji ima obilježja menadžerskog ugovora, ali i ugovora o radu. Tako je i pisalo u ugovoru: „Član uprave je u radnom odnosu s društvom na neodređeno vrijeme“. Od toga je pošao Vrhovni sud u reviziji. Ugovor o radu je postojao. Kada je poslodavac opozvao radnika kao člana uprave on mu istovremeno nije otkazao radni odnos, pa je radni odnos i dalje postojao (trajao). Poslodavac i radnik nisu se mogli sporazumjeti pa mu je poslodavac ponudio novi ugovor o radu sa „zahtjevom“ da se radnik koji je do tada bio član uprave društva, o tome izjasni do točno određenog roka.
Umjesto toga, radnik šalje dopis poslodavcu i otkazuje ugovor o radu (koji je još trajao), a izjavio je da nije u stanju prihvatiti novi ponuđeni ugovor o radu. To je učinio i prije roka do kada se trebao izjasniti da li prihvata novi ugovor. Radnik je sam otkazao ugovor o radu, kako su i sudovi utvrdili.
Što se tiče otpremnine treba reći da ona pripada radniku kojemu poslodavac otkazuje ugovor ali ne zbog krivice radnika i pod uvjetom da je radni odnos trajao neprekidno najmanje dvije godine, a iznos se određuje prema trajanju radnog staža kod tog poslodavca. Ti uvjeti po Zakonu o radu moraju biti kumulativno ispunjeni.
Vrhovni sud Hrvatske je u reviziji odbio radnika bivšeg člana uprave sa zahtjevom za isplatu otpremnine jer je utvrdio da je radnik sam otkazao ugovor.
Međutim, uvažena je činjenica da je u navedenom ugovoru bio ugovoren otkazni rok od šest mjeseci bez obzira tko otkazuje ugovor o radu, pa da radniku taj otkazni rok pripada. Slijedom toga, za sve vrijeme trajanja otkaznog roka radniku pripada naknada plaće.
Srazmjerno „uspjehu u parnici“ dosuđeni su parnični troškovi.
Treba reći da su u praksi česti ugovori o radu koji imaju elemente i menadžerskog ugovora, a sadržaj propisuje Zakon o radu i subjekti „autonomno“. Sporovi su česti, a ponašanja subjekata različita. Stranama ugovora sugerira se „sporazum“ o spornim odnosima (pitanjima) „prije i mimo suda“.
