Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju „N.N“ 80/13, i 137/13 definira privremenu nesposobnost za rad odnosno spriječenost za rad kao odsutnost osiguranika s rada koja je uzrokovana bolešću, ozljedom ili nekom drugom okolnošću posebno utvrđenom navedenim Zakonom zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom (aktom).
Privremena nesposobnost, odnosno spriječenosti za rad utvrđuje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite.
Ako je prethodni postupak uredno proveden i ako su ispunjeni Zakonom propisani uvjeti, osiguranik – radnik ima pravo na naknadu plaće za navedeno vrijeme. Radnik stječe svojstvo osiguranika sklapanjem ugovora o radu (ili drugim aktom) odnosno zasnuje radni odnos. Nesposobnost za rad zbog bolesti utvrđuje se izvješćem nadležnog liječnika.
Nema pravo na naknadu plaće radnik – osiguranik: ako svjesno prouzroči privremenu nesposobnost; ako u roku od tri dana ne izvijesti doktora da je obolio (ili prestanka razloga koji ga je spriječio da to na vrijeme uradi); ako namjerno sprječava ozdravljenje; ako za vrijeme bolovanja radi; ako se neopravdano ne odazove na poziv liječnika i ako se ne pridržava uputa za ozdravljenje.
Radnik – osiguranik stječe pravo na naknadu plaće ako se utvrdi da je nesposoban za rad:
– Zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja smješten u zdravstvenu ustanovu;
– Zbog ispitivanja ili liječenja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika – radnika;
– Jer je izoliran kao kliconoša ili zbog zaraze;
– Zbog priznate ozljede na radu i drugo.
Liječnik određuje trajanje bolovanja ovisno o vrsti bolesti u skladu s posebnim pravilnikom ovlaštenog ministra, ali prvenstveno prema medicinskim indikacijama.
Kada prestanu razlozi liječnik radniku izdaje izvješće o prestanku nesposobnosti za rad. Poseban je postupak kada o tome odlučuje tijelo vještačenja po propisima o mirovinskom osiguranju. To od 1. siječnja 2015. utvrđuje jedinstveno tijelo vještačenja. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje: smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost; djelomični gubitak radne sposobnosti i potpuni gubitak radne sposobnosti.
Naknada plaće izračunava se na temelju prosječne šestomjesečne plaće prije mjeseca u kome je nastupio slučaj temeljem kojeg radnik – osiguranik ostvaruje pravo na naknadu odnosno u kome je nastupio osigurani slučaj. Visina naknade određuje se i prema šifri bolesti, a pogotovo je bitno od 43. dana bolovanja kada „pada“ na teret HZZO-a. do 42. dana bolovanja, u slučajevima propisanim Zakonom, naknade se isplaćuje na teret sredstva poslodavca.
Za osiguranika – radnika je pored navedenog bitno da obavijesti poslodavca o nesposobnosti za rad.
