Uvjeti za sklapanje ugovora o radu

Zakon o radu i drugi zakoni propisuju opće i posebne uvjete za sklapanje ugovora o radu. Opće uvjete mora ispunjavati svaka osoba koja želi sklopiti ugovor o radu. To se odnosi i na poslodavca i na radnika.

Za radnika je opći uvjet propisan Zakonom o radu od 15. godina života, bez obzira što se za posebne poslove zahtijevaju posebnim propisima. U ranijim propisima za radnika je bio propisan i drugi opći uvjet, a to je opća zdravstvena sposobnost. To i danas zagovara pravna i druga teorija kao preventivno djelo o radu da u radni odnos uđe bolestan ili zdravstveno nesposoban radnik.

Nažalost, to se u praksi ipak dešava što ima za posljedicu sporove, ali i druge štetne  posljedice i za poslodavca i za radnika. Što se tiče općih uvjeta za zasnivanja radnog odnosa na strani poslodavca bitno je da je poslodavac uredno registriran, da je ispunjava uvjete za realizirane djelatnosti i da je poslovno sposoban.

Poslodavac može biti pravna i fizička osoba. Kada je poslodavac fizička osoba bitno je da ispunjava uvjet potpune poslovne sposobnosti i da može realizirati poslove zbog kojih sa radnikom zasniva radni odnos.

Za radnika koji je navršio 15. godina, bitno je da ne pohađa obvezno osnovno obrazovanje, jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o radu. Godine života (15.godina kao minimum) određen je na temelju iskustva i medicinske znanosti, kao donja granica kad rad nije toliko štetan da utječe na zdravlje i život mladog radnika (bez obzira što nema štetnog rada).

Sa 15 godina čovjek je fizički i psihički sposoban za zasnivanje radnog odnosa. Bitno je da zakonski zastupnik mladog radnika ovlasti da može sklopiti ugovor o radu, a to znači i da ga može raskinuti i otkazati. Za zapošljavanje malodobnika bitna su i određenja Deklaracije o pravima djeteta Međunarodne organizacije rada iz 1959.godine (zahtijevaju se minimalne godine života i da zaposlenje ne šteti njegovom zdravlju i obrazovanju, te da ne ometa njegov svekoliki razvoj.

Posebni uvjeti su brojni. Mogu biti utvrđeni zakonom i drugim državnim normama, a mogu biti propisani i autonomnim aktima(kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim općim aktom poslodavca). Odnose se na: godine života, stručnu spremu, znanja i sposobnosti, vještine, domicil, stručni ispit, državljanstvo, spol i drugo. Posebni uvjeti mogu biti i negativno određeni kako se ne bi dovelo u pitanje poštivanje načela demokratskog radnog prava, a prvenstveno prava na rad. Oni se ne mogu, kada su propisani mijenjati sporazumom između poslodavca i radnika.

Ugovor o radu može se sklopiti s radnikom koji ispunjava propisane uvjete (čl.21.st.1. Zakona o radu). Najčešće se propisuje, kao poseban uvjet, posebna zdravstvena sposobnost na poslovima s posebnim uvjetima rada. Jedan broj uvjeta propisan je posebnim zakonima u javnim službama ili pri zapošljavanju stranaca (Zakon o strancima „N.N.“ 79/07, 36/09.).