Uznemiravanje i spolno uznemiravanje na radu

Radni odnos je specifičan pravni odnos, jedno složeno stanje kojeg određuju prava, obveze i odgovornosti pos­lodavca i radnika u tom odnosu. U tom odnosu nas­taju i određene radnje koje uznemiravaju radnika i vri­jeđaju njegovo dostojanstvo.

Zakon o radu „N.N“ 149/ 09; 61/11; 73/13; u članku 130 propisuje zaštitu dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemi­ra­vanja. Međutim, to se ure­đuje i posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim iz­me­đu radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. 

Poslodavac je dužan primati i rješavati pritužbe ve­zane za zaštitu dostojanstva radnika. On je za to odgovoran, bez obzira što zakon propisuje da je onaj posloda­vac koji zapošljava više od 20 radnika dužan imenovati osobu „koja je osim njega ov­laštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika“.

Najkasnije u roku od osam dana poslodavac ili imenovana osoba „od dojave pritužbe ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slu­čaju radi sprječavanja nas­tav­ka uznemiravanja ili spol­nog uznemiravanja ako ut­vrdi da ono postoji“. No, često se dešava da se tomu ne pridaje posebna pažnja, poslodavac ne reagira ili ola­ko drži da to nije uznemiravanje ili da se ne radi o uznemiravanju radnika. U tom slučaju, po proteku roka od osam dana od „prijave“ radnik ima pravo prestati s ra­dom („prekinuti rad“) dok mu se ne osigura zaštita „pod uvjetom da je u dalj­njem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nad­ležnim sudom“. Za vrijeme opisanog prekida rada radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je ra­dio.

Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojan­stva radnika su tajni. Onaj radnik koji uznemirava ili spolno uznemirava drugoga, pored drugih karakteristika, čini povredu obveze iz rad­nog odnosa. Međutim, ako radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ne traži „intervenciju“ ne čini povredu obveza iz radnog odnosa.