Zakon o radu „N.N“ 93/14 propisuje načine prestanka radnog odnosa, pa u te osnove spadaju i redoviti i izvanredni otkaz ugovora o radu. Otkaz ugovora o radu mora biti u pisanom obliku. Da bi tražio sudsku zaštitu u navedenom slučaju radnik mora prethodno tražiti zaštitu povrijeđenog prava kod poslodavca, dokazujući da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa odnosno ugovora o radu. Rok je 15 dana pa ako radnik propusti taj rok gubi pravo tražiti sudsku zaštitu povrijeđenog prava. Rok od 15 dana računa se od dana dobivene odluke o otkazu ugovora o radu. Može se desiti da je odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu nezakonita ali ako radnik ne traži u navedenom roku zaštitu povrijeđenog prava ta odluka imat će pravne učinke.

Ako poslodavac odgovori negativno na radnikov zahtjev za zaštitu prava onda tom radniku ostaje opet rok od 15 dana kada je dobio tu negativnu odluku da se obrati sudu za zaštitu prava. Ako poslodavac ne odgovori na pisani zahtjev radnika, radnik će računati rok od 15 dana da se obrati sudu kada istekne 15 dana “čekanja” na odluku poslodavca.

Radnik u individualnom radnom sporu pred sudom postavlja tužbeni zahtjev za utvrđivanjem nedopuštene odluke o otkazu i da je odluka poslodavca ništetna.

Odluka poslodavca proglašava se protivnom Zakonu o radu (kao prisilnom propisu). Istim tužbenim zahtjevom radnik traži vraćanje na rad i nalaže se poslodavcu da radnika vrati na rad. Taj zahtjev radnik ne može postaviti naknadno drugom tužbom jer to ne bi bilo u navedenom roku od 15 dana za obraćanje sudu s tužbenim zahtjevom.

Sud treba utvrditi da je odluka poslodavca kojom je odbio radnikov zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od otkaza ništetna odnosno nedopuštena. Međutim, ipak je bitno da sud odluku o otkazu proglasi nedopuštenom.

U slučaju nedopuštenog otkaza ugovora o radu kada sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na rad. To će sud dosuditi samo u slučaju ako je radnik tužbom tražio povratak na rad ako proglasi odluku poslodavca ništetnom odnosno nezakonitom. Kada odluka suda o vraćanju radnika na rad postane pravomoćna onda poslodavac može tu odluku izvršiti dobrovoljno, a ako tako ne postupi radnik može tražiti da to poslodavac izvrši prisilno u ovršnom postupku.

Zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu radnik ima pravo i na naknadu plaće za svo vrijeme sve do zaključenja glavne rasprave. Za ovrhu je nadležan općinski sud na čijem području se nalazi sjedište poslodavca. Rok za podnošenje zahtjeva je 60 dana od ovršnosti presude.

Kada poslodavac dragovoljno izvršava odluku suda o vraćanju radnika na rad onda to čini radnikovim dolaskom na posao ili pisanim pozivom radnika. Ako radnik po tome ne postupi poslodavac mu može (ponovno) dati otkaz ugovora o radu zbog neopravdanog izostanka s rada. U slučaju da nema radnikovog radnog mjesta poslodavac ga može vratiti na rad i rasporediti na odgovarajuće radno mjesto u skladu s novom organizacijom rada i sistematizacijom radnih mjesta.

Ovdje se radi o subjektima i odnosima te rokovima na koje se mora paziti u ovako osjetljivom pitanju odluke o otkazu ugovora o radu i svemu što slijedi u vezi toga.