Prema čl. 11.a st. 1. Zakona o PDV-u vrijednosni kupon, u smislu Zakona i Pravilnika o PDV-u, je instrument za koji postoji obveza da ga se prihvati kao naknadu ili djelomičnu naknadu za isporuku dobara ili usluga
Od 01. siječnja 2019. godine u Zakonu i Pravilniku o PDV-u na snagu su stupile i implementirane su odredbe Direktive Vijeća 2016/1065/EU u pogledu oporezivanja vrijednosnih kupona PDV-om. Navedene odredbe propisane su u člancima 11.a, 11.b. i 11.c Zakona o PDV-u i člankom 32.a Pravilnika o PDV-u.
Prema čl. 11.a st. 1. Zakona o PDV-u vrijednosni kupon, u smislu Zakona i Pravilnika o PDV-u, je instrument za koji postoji obveza da ga se prihvati kao naknadu ili djelomičnu naknadu za isporuku dobara ili usluga i kada su dobra ili usluge koji se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih isporučitelja naznačeni ili na samom instrumentu ili u povezanoj dokumentaciji, uključujući i uvjete uporabe takvog instrumenta.
Vrste vrijednosnih kupona, sukladno odredbama članka 11.a stavka 2. točaka a) i b) su:
- a) Jednonamjenski vrijednosni kupon ( Single-purpose voucher) je vrijednosni kupon za koji su mjesto isporuke dobara ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi i PDV koji se mora platiti na ta dobra ili usluge poznati u vrijeme izdavanja vrijednosnog kupona,
- b) Višenamjenski vrijednosni kupon ( Multi-purpose voucher) je vrijednosni kupon koji nije jednonamjenski vrijednosni kupon.
Vrijednosnim kuponima iz članka 11.a Zakona o PDV-u ne smatraju se instrumenti koji imatelju daju pravo na popust pri kupnji dobara ili usluga, a koji ne uključuju pravo na primanje tih dobara ili usluga te putne karte, ulaznice, poštanske marke i slično.
Iz samih definicija je razvidno da u trenutku izdavanja vrijednosnog kupona ne dolazi i do prijenosa prava raspolaganja određenom imovinom, stoga se navedena isporuka smatra isporukom usluge.
U skladu s odredbom čl. 32.a st. 1. Pravilnika o PDV-u, vrijednosni kuponi mogu biti izdani u fizičkom ili elektroničkom obliku.
Prilikom izdavanja vrijednosnog kupona, izdavatelj je dužan na vrijednosnom kuponu ili povezanoj dokumentaciji naznačiti vrstu robe ili usluge za koju se kupon može iskoristiti ili naziv potencijalnih isporučitelja kod kojih se kupon može zamijeniti za određenu robu ili usluge.
Bitno je u samoj praksi izdavanja i prometovanja vrijednosnim kuponima razlikovati vrijednosni kupon u odnosu na platne instrumente, stoga je bitno definirati prirodu i suštinu transakcije. Izdani vrijednosni kuponi trebaju se prihvatiti kao naknada ili djelomična naknada za isporuku dobara ili usluga i potrebno je naznačiti vrstu dobara ili usluga koja se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih isporučitelja na samom instrumentu ili povezanoj dokumentaciji, uključujući i uvjete uporabe takvih instrumenata. O navedenom očitovalo se u formi mišljenja (KLASA 410-19/17-02/314 od 18.12.2018. godine) Ministarstvo financija, a koje se odnosilo na izdavanje prepaid bonova i prepaid kartica.
U povezanim člancima obradit ćemo osnovno razlikovanje jednonamjenskih vrijednosnih kupona i višenamjenskih vrijednosnih kupona.
