Dok je radnik još radio obolio je od Sclerosis multiplex
U konkretnom sudskom sporu tužitelj – radnik tuži tuženog poslodavca i traži da sud utvrdi nedopuštenost odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga.
Postupak je vođen pred prvostupanjskim sudom koji je odbio radnikov tužbeni zahtjev, pa je, po žalbi radnika to učinio i drugostupanjski sud koji je odbio žalbu tužitelja – radnika i potvrdio prvostupanjsku odluku. Zatim je radnik podnio zahtjev za reviziju pa je Vrhovni sud republike Hrvatske u odluci utvrdio ovo:
- Tužitelj-radnik je radio većinom u tunelima na poslovima minera (punjenja i palenja mina), a te poslove mogu obavljati radnici koji ispunjavaju posebne uvjete u pogledu dobi, spola, sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti;
- Dok je radnik još radio obolio je od Sclerosis multiplex, ali je dokazima izvedenim na sudu utvrđeno da bolest nije nastala kao posljedica rada radnika kod tuženog poslodavca;
- Posebnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (određenog broja i datuma) utvrđeno je da je kod radnika-tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad jer mu je radna sposobnost smanjena za više od polovice te ima pravo na invalidsku mirovinu;
- Jedno vrijeme je radnik bio „na čekanju“ po odluci poslodavca – tuženog;
- Određenog dana tuženi – poslodavac je za dvadeset radnika, među kojima je bio i tužitelj-radnik, donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obrazlažući to teškoćama u poslovanju i izvršene racionalizacije poslovanja;
- Tuženik – poslodavac je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem o kolektivnom višku radnika.
Prema članku 38. Zakona o radu „Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu“.
Sudovi su utvrdili da bolest radnika nije posljedica ozljede na radu niti se radi o profesionalnoj bolesti. Nije se radnik nalazio na bolovanju zbog ozljede na radu. U obrazloženju piše malo „čudno“ da radnik nije naveo konkretno koje je poslove bio sposoban obavljati, a što bi u postupku utvrdio specijalista medicine rada, pa se ima smatrati da je i taj razlog neosnovan. Ipak je to trebalo biti ozbiljan razlog kojega je sud mogao izvesti i utvrditi „po službenoj dužnosti“ u interesu provedenog presuđenja u spornoj stvari.
Vrhovni sud republike Hrvatske, kao revizijski sud je, pored ostalog u obrazloženju naveo da nije mogao „ulaziti“ u nove činjenice o kojima nisu raspravljali „niži“ sudovi jer se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
Radnik je izgubio radni spor. Nije bilo više „šanse“ da ostvaruje pravo na radu već samo pravo na invalidsku mirovinu (pravo po osnovi rada i bolesti, zbog smanjenja radne sposobnosti). Tako piše u sudskoj odluci pozivom na propise, iako nije pravedno. Ovakvi slučajevi sugeriraju sveobuhvatnije uvažavanja brojnih činjenica kada poslodavac odlučuje o prestanku rada radnika.
